STRUKE:

Muka Gospodnja

Muka Gospodnja (lat. Passio Domini).

1. Trpljenje i umiranje kojim je Isus, prema kršćanskome vjerovanju, otkupio ljudski rod.

2. Evanđeoski izvještaj o tome; najstariji pisani oblik evanđelja, sročen prema najstarijoj apostolskoj kerigmatskoj skici: »Isusa Nazarećanina …, predana po odlučenu naumu i promislu Božjemu, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti, jer bijaše nemoguće da ona njime ovlada« (Djela apostolska 2,22–24). Izvještaj je kronološki povezan u cjelinu od tri dana, a evanđelisti su ga protkali teološkim tumačenjem, preuzeli u svoja evanđelja i spojili s propovijedanjem o Isusovu javnom djelovanju; čita se ili pjeva unutar mise na Cvjetnicu (iz evanđelja dotične godine) i Veliki petak (uvijek iz Evanđelja po Ivanu).

3. U glazbi, uglazbljenje dijelova teksta o Kristovu raspeću iz četiriju evanđelja. Bilježi se od IV. st. u obliku jednoglasnih lekcija, a od ranoga XV. st. i u višeglasnoj teksturi. U srednjem vijeku označivalo se posebnim slovima dijelove koje su recitirali ili pjevali Evanđelist, Krist i gomila. Od početka XV. st. do XVII. st. uvedeno je višeglasje u oblicima responzorijalnosti (tzv. koralna Muka) i prokomponiranosti (tzv. motetska Muka). U XVI. st. katoličke Muke bile su najraširenije u Italiji i Španjolskoj, a izvođenje jednoglasnih i višeglasnih Muka ubrzo je prihvatilo i protestantsko kršćanstvo. U razdoblju baroka Muka je postala zasebna forma između lekcije i oratorija, a nakon 1650. u tzv. oratorijskoj Muci uvedeni su himni, madrigalistički stihovi, instrumentalne epizode i ulomci drugih biblijskih tekstova. Muka po Mateju J. S. Bacha najpoznatija je Muka, a pisali su ih i mnogi drugi skladatelji, poput G. Ph. Telemanna, C. H. Grauna te Talijana A. Caldare, N. Jommellija, G. Paisiella i dr. Promjenama uvedenima u XIX. i XX. st. Muke se izvode pretežito kao koncertna djela izvan liturgijskoga konteksta, a u XX. st. skladali su ih i istaknuti avangardni skladatelji kao K. Penderecki, M. Kagel, Arvo Pärt i dr. U Hrvatskoj postoji bogata tradicija pučke pjesme na temu Muke od XVII. st. nadalje (Passionale Croaticum, Cithara Octochorda itd.), a u XX. st. poznata su djela toga tipa Muka i smrt Kristuševa B. Širole (1928) i osobito Muka Gospodina našega Isukrsta B. Papandopula (1936).

4. Vrsta prikazanja u kojem se tematiziraju posljednji dani, muka i smrt Isusa Krista. (→ pasija; prikazanje)

Muka Gospodnja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42330>.