nadčovjek, u filozofiji, čovjek koji se oslobodio svih predrasuda o nadosjetilnom svijetu i koji svoju egzistenciju gradi jedino na samome sebi, tj. na svojem neposrednom životu u svijetu. Premda se u Grčkoj nadčovjek (ὑπεράνϑρωπος) pojavljuje već kod Lukijana kao oznaka za vladara, svoje filozofsko značenje ta riječ dobila je tek kod F. Nietzschea u njegovu djelu Tako je govorio Zaratustra, u kojem se radikalno kritizira kršćanski nauk o onostranome (transcendencija) i koji stoga nije ništa drugo nego platonizam za narod. Zahtijevajući od čovjeka da ostane vjeran zemlji, Nietzsche ujedno zahtijeva odbacivanje svih krivih predodžbi o životu nakon smrti, kojemu se žrtvuje jedini i neodbacivi ljudski život. Nadčovjek je stoga onaj čovjek koji svoje djelovanje usmjerava na ovaj svijet i svoj život i koji je zato potpuno spreman odgovarati za svoje postupke, bez ikakva straha od nekakve moguće kazne. To Nietzscheovo naučavanje potpuno je krivo interpretirano u doba nacionalsocijalizma, kada je upotrijebljeno kao ideologijska podloga nacističkomu naučavanju o nadmoćnosti njemačke nacije.
