Nahtigal, Rajko

ilustracija
NAHTIGAL, Rajko

Nahtigal, Rajko, slovenski jezikoslovac (Novo mesto, 14. IV. 1877Ljubljana, 29. III. 1958). Nakon završetka slavističkoga studija u Beču i dvogodišnjega boravka u Rusiji, predavao je (do 1913) ruski jezik na bečkim visokim školama, zatim je bio sveučilišni profesor u Beču i Grazu, a od 1919. u Ljubljani. Ponajviše se bavio staroslavenskim jezikom (postanak glagoljice, glagoljska paleografija, kronologija, izvori i tekstovna kritika, etimološke studije), zatim ruskim jezikom i književnim spomenicima (rasprave o rus. akcentu, kritičko izdanje Slova o polku Igoreve, razvoj rus. jezika nakon Listopadske revolucije), slovenskim jezikom i tekstovima (Brižinski spomenici, onomastika, dijalektologija). Neki njegovi radovi odnose se i na albanologiju. Osnovavši 1921. Znanstveno društvo za humanistične vede, Nahtigal je pokrenuo stvaranje potonje Slovenske akademije znanosti in umetnosti (1938), kojoj je bio prvim predsjednikom (1939–42). Sintezu njegovih slavističkih radova tvori djelo Slavenski jezici (Slovanski jeziki, 1938., ²1952).

Nahtigal, Rajko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42811>.