Nalbandjan [~ja'n], Mikael (Nalbandian, Nalbandyan), armenski književnik i filozof (Nor-Nahičevan, 2. XI. 1829 – Kamišin, 31. III. 1866). Studirao u Moskvi. Formirao se kao predmarksistički materijalist; pisao o L. Feuerbachu te G. W. F. Hegelu i njegovu dobu (1863). Boravio u mnogim zemljama, od Turske do Italije; nastojao povezati oslobodilačke težnje kavkaskih naroda i zapadne Armenije s ruskim revolucionarnim demokratima na Zapadu i talijanskim garibaldincima. Zbog takva ga je djelovanja utamničila caristička vlast 1862. Začetnik je kritičkoga realizma u armenskoj književnosti. Značajniji romani: Jednomu riječ, drugomu nevjesta (Minin hosk, mjosin harsn, 1858), Ispitivanje mrtvih (Merelaarcuk, 1859., nedovršen); dnevnička proza Dnevnik (Išatakaran, 1858–60). Veliku popularnost stekao je pjesmom Sloboda (Azatutjan, 1859). Napisao je više djela i rasprava o armenskoj književnosti (1854) i kritici (1858). Autor je teksta armenske himne te mnogobrojnih prijevoda s ruskog i njemačkog jezika.
