asterisk (kasnolat. asteriscus < grč. ἀστερίσϰος).
1. Zvjezdica, dijakritički znak starih grčkih gramatičara; u srednjovjekovnim kodeksima znak za predah u sredini stiha, za ponavljanje i dr.
2. Grafički znak u tiskanom tekstu (*) kojim se čitatelj upućuje na primjedbu ili napomenu na kraju teksta, označenu također asteriskom.
3. U povijesno-poredbenoj lingvistici asterisk upućuje da je neki oblik (riječ, korijen) rekonstruiran filološkim postupkom, a nije zabilježen u pisanim izvorima (indoeur. *penkwe »pet«); asterisk također pokazuje, u opisnoj lingvistici, da u danome jeziku takva uporaba nije prihvatljiva ili nije gramatička (*sestra je dobri, *on smo došao).