STRUKE:

narod

narod.

1. Velika skupina ljudi istog ili sličnog ekonomskoga, društvenog i političkog položaja, po kojem se razlikuje od gornjega društvenog sloja; puk. Društveni izvor modernih revolucija i legitimacijska osnova demokratske vlasti i suverenosti (demokratski populizam), te političkih pokreta ili stranaka koji se suprotstavljaju liberalnoj demokraciji (autoritarni populizam, plebiscitarna demokracija), okrupnjivanju vlasništva (populizam »maloga čovjeka«; narodnjaštvo) ili kapitalizmu (boljševizam; fašizam), pozivajući se na interese širokih slojeva društva: seljaka, radnika, gradske sirotinje, sitnih obrtnika, nižih činovnika i dr. U političkoj povijesti »narodni ustanci« označavaju pobune nižih društvenih slojeva uzrokovane ekonomskim (npr. seljačke bune) ili političkim nepravdama (npr. predaje o hajducima). Termin »narodne demokracije« neko je vrijeme označavao bivše socijalističke zemlje, a »narodni kapitalizam« ekonomsku politiku britanske premijerke M. Thatcher u smjeru privatizacije javnih dobara i u korist malih vlasnika ili poduzetnika.

2. Zajednica ljudi koja povijesno prethodi oblikovanju nacije, članovi koje su svjesni svojega zajedništva i u tom smislu povezani osjećajem međusobne pripadnosti i privrženosti. Za takvu je zajednicu svojstven zajednički teritorij, s kojim se njezini pripadnici u potpunosti poistovjećuju, te određeno jezično zajedništvo, tradicijska kultura, vrjednote, težnje, ambicije i sl. Starija etnološka i sociokulturna antropološka teorijska usmjerenja tretirala su narod kao statičnu socijalnu i kulturnu kategoriju u kojoj se zajedništvo ostvarivalo isključivo uz pomoć objektivnoga kulturnog sadržaja. U Hrvatskoj, osobito pod utjecajem A. Radića, utemeljitelja etnologije kao samostalne znanosti, narod je sociokulturno bio određen dvojno: prema Radiću, narod su u užem smislu činili seljaci, a »odnarođeni dio naroda« bila su tzv. gospoda, tj. viši društveni slojevi. Slijedom toga samo su seljaci »pravi narod« i nositelji narodne kulture. Novije teorije (osobito one s kraja XX. st.) smatraju narod višedimenzionalnom i dinamičnom kategorijom, kojoj je zajedništvo temeljno obilježje. Ono se također ostvaruje kroz kulturni repertoar, no kako se kulturni sadržaj stalno mijenja, društveni, povijesno-politički, gospodarski i drugi čimbenici određuju što će neku zajednicu činiti narodom. U toj se višedimenzionalnosti ključnim smatra subjektivan osjećaj pripadnosti, privrženosti i međusobne solidarnosti skupine ljudi koji žive na istom prostoru (domovina), dijele zajedničku povijesnu sudbinu i sveukupnu kulturu.

3. Isto što i nacija, tj. politički osviještena etnija koja prisvaja pravo na državnost, odnosno ukupnost ljudi povezanih osjećajem zajedništva i istovjetnosti u povijesti, tradiciji, vjerskoj pripadnosti, jeziku i dr. U modernoj epohi, pod utjecajem nacionalizma, dolazi do međusobnoga približavanja kolektivnog identiteta, političkih sklonosti i načina života donjih i gornjih slojeva društva, te populističkih i nacionalističkih težnji. Pritom je seljaštvo najsporije prihvaćalo promjene, pa se može reći da narod postaje nacijom tek kada nacionalnu ideju prihvati seljaštvo (Eugen J. Weber).

narod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42981>.