nasljedne zemlje

nasljedne zemlje (njem. Erbländer i Erbstaaten), u organizaciji Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti (do 1806) zemlje što ih je izabrani rimsko-njemački car posjedovao kao baštinska dobra svojega roda (za razliku od drugih zemalja i država koje su ulazile u sastav toga Carstva). Taj se naziv upotrebljavao osobito za austrijske zemlje pod vlašću Habsburgovaca kada je carska čast postala nasljedna u toj dinastiji, početkom XVI. st. U austrijske nasljedne zemlje ulazile su: Donja Austrija, Gornja Austrija, Salzburg, Štajerska, Koruška, Kranjska, Gorica, Gradiška, Trst, Istra (bez zapadne obale), Tirol i Vorarlberg. Dalmacija, koju je car Franjo I. dobio mirom u Campoformiju (1797), nije bila nasljedna zemlja, ali su ju smatrali takvom, jer ju je car tobože dobio od Napoleona osobno (u ime odštete za druge zemlje koje je morao ustupiti). Pojedine talijanske pokrajine, te Hrvatska i Ugarska nisu se nikada ubrajale u austrijske nasljedne zemlje.

nasljedne zemlje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43040>.