nastava, programirana, nastava uz pomoć posebno programiranih materijala za učenje, unaprijed pripremljenih kao programirani materijal u nekom udžbeniku ili kao programski softver za učenje uz pomoć računala, bez posredovanja nastavnika (na tome se zasniva WBL – Web-Based Learning: učenje putem Interneta). Ideja o programiranoj nastavi javila se nakon II. svj. rata istodobno s racionalizacijom, intenziviranjem i individualizacijom nastave. Izravni poticaj dao je B. F. Skinner (1954), zajedno s prijedlogom za samopodučavanjem. Praktičnoj primjeni programirane nastave prethodi izradba materijala, u kojoj sudjeluju predmetni stručnjaci: pedagozi, psiholozi, kibernetičari, programeri softvera i dr. Odabrani sadržaj raščlanjuje se u koracima (člancima), a svaki spoznajni korak određen je s tri faze: 1) davanjem nove informacije koja je predložak za njezinu individualnu obradbu, 2) postavljanjem zadatka (pitanja) u svezi s danom informacijom i 3) povratnom informacijom koja je najčešće točno rješenje zadatka. Učenik prije upoznavanja s povratnom informacijom rješava zadatak i svoje rješenje uspoređuje s točnim. Ako odgovor nije točan, program može uputiti učenika na dodatne članke rješavanje kojih otklanja neznanje ili nejasnoće.
