struka(e):

nedjelja, prvi dan u tjednu. Na kršćanskom području nedjelja je od davnine dan odmora (kada se »ne djela«; odatle joj hrvatsko ime). Običaj da se jedan od sedam dana u tjednu uzme za blagdan, namijenjen počinku i vjerskomu kultu, potječe iz kruga prednjoazijskih kultura. Tako Židovi svetkuju sabat, dan kada se Jahve odmarao od stvaranja svijeta, koje je trajalo šest dana. Kršćani su pak za »dan Gospodnji« (latinski Dies dominica; odatle ime u romanskim jezicima, npr. francuski dimanche, talijanski domenica, španjolski domingo) odredili prvi dan nakon židovskoga sabata (subote), kao dan kada je Krist uskrsnuo (odatle ruski naziv za nedjelju: voskresenie). Pojedine kršćanske denominacije nastale nakon reformacije obnovile su svetkovanje subote. U kršćanstvu se već u II. st. pod utjecajem židovske tradicije nedjeljni počinak pretvorio u najstrožu zabranu svakoga rada. Strogost propisa o zabrani nedjeljnoga rada ublažena je kod rimokatolika tek u renesansi. Nedjelju je kao dan odmora prihvatila od kraja XIX. st. većina država kao instituciju radnoga prava. Kod Rimljana je nedjelja bila dan posvećen sunčanomu božanstvu (dies Solis), pa odatle nazivi u nekim jezicima (engleski Sunday, njemački Sonntag). U hrvatskom je narodnom vjerovanju »sveta nedjelja« često personificirana, a u pjesmama se često spominje u društvu sa sv. Petkom. Ime joj se odrazilo u osobnim (Nedjeljka) i mjesnim (Sv. Nedjelja, Nedelišće) imenima.

Citiranje:

nedjelja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nedjelja>.