Němcová [ńe'mcova:], Božena (pravo ime Barbora Panklová), češka književnica (Beč, 4. II. 1820 – Prag, 21. I. 1862). Najpoznatija je kao prozaistica, iako je glas stekla i kao novinarka, etnografkinja te folkloristica; jedna je od najistaknutijih osobnosti češkoga narodnoga i književnoga preporoda. Živjela je s djecom u materijalnoj oskudici i bila progonjena nakon sloma revolucije 1848. Proučavala je folklorno stvaralaštvo češkoga i slovačkoga sela i među prvima prepoznala pučku bajku kao umjetnički artefakt. Prevodila je na češki bajke i narodne priče drugih slavenskih naroda, među kojima i hrvatske. Njezine pripovijesti kreću se između dviju paradigmi, romantičke i realističke, i predstavljaju, unatoč socijalnokritičkoj tendenciji, idealiziranu sliku češkoga seoskoga i malogradskoga svijeta prije revolucije 1848., u središtu kojega se nalazi žena iz puka, radišna, hrabra i požrtvovna, odana kršćanskom moralu, domoljublju i tradicionalnom načinu života. Godina objavljivanja njezina najpopularnijeg djela, pripovijesti Bakica (Babička, 1855), smatra se godinom početka novije češke književnosti. Značajnije pripovijetke: Karla (1855), Selo u gorama (Pohorská vesnice, 1856), U dvorcu i zadvorskom kraju (V zámku a podzámčí, 1856), Divlja Bara (Divá Bára, 1856), Dobar čovjek (Dobrý člověk, 1858). Ostala djela: Pučke pripovijesti i predaje (Národní báchorky a pověsti, I–VII, 1845–46), Slovačke bajke i predaje (Slovenské pohádky a pověsti, I–X, 1857–58). Sabrana djela objavljena su 1950–61. u 15 svezaka.