STRUKE:

Nikefor II. Foka

Nikefor II. Foka (grč. Nιϰηφόρος Φωϰ8118ς, Nikēphóros Phōkãs), bizantski car od 963 (Kapadocija, 912Carigrad, 11. XII. 969). Najstariji sin vojskovođe Barde Foke. Za vladavine careva Konstantina VII. Porfirogeneta i Romana II. bio je strateg (945) i glavni zapovjednik dvorskih postrojba (955). Uspješno je ratovao protiv Arapa, a vrhunac njegovih vojnih uspjeha bilo je osvojenje Krete (961. god.). Nakon smrti cara Romana II. vojska ga je proglasila carem u Cezareji (u Kapadociji). Bio je okrunjen u Carigradu 16. VIII. 963. Oženio se carskom udovicom Teofanom te službeno postao zaštitnikom maloljetnih Romanovih sinova Bazilija II. i Konstantina VIII. U pohodima protiv Arapa u Ciliciji i Siriji proširio je državne granice. God. 965. okončao je stanje mira s Bugarima potaknuvši kijevskoga kneza Svetoslava da ih napadne (968. god.). Suprotstavio se osvajačkim nakanama rimsko-njemačkog cara Otona I. Velikoga u Italiji. U Bizantu je podupirao vojničko i zemljoposjedničko plemstvo, bio je naklonjen svećenstvu pa je pridonio procvatu manastira na Atosu. Stradao je u uroti koju su protiv njega skovali njegova žena Teofano i rođak mu Ivan Cimiskes, koji ga je zatim naslijedio.

Nikefor II. Foka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43768>.