struka(e):
Nikefor II. Foka
bizantski car
Rođen(a): Kapadocija, 912.
Umr(la)o: Carigrad, 11. XII. 969.

Nikefor II. Foka (grč. Nιϰηφόρος Φωϰᾶς, Nikēphóros Phōkãs), bizantski car od 963 (Kapadocija, 912Carigrad, 11. XII. 969). Najstariji sin vojskovođe Barde Foke. Za vladavine careva Konstantina VII. Porfirogeneta i Romana II. bio je strateg (945) i glavni zapovjednik dvorskih postrojba (955). Uspješno je ratovao protiv Arapa, a vrhunac njegovih vojnih uspjeha bilo je osvojenje Krete (961. god.). Nakon smrti cara Romana II. vojska ga je proglasila carem u Cezareji (u Kapadociji). Bio je okrunjen u Carigradu 16. VIII. 963. Oženio se carskom udovicom Teofanom te službeno postao zaštitnikom maloljetnih Romanovih sinova Bazilija II. i Konstantina VIII. U pohodima protiv Arapa u Ciliciji i Siriji proširio je državne granice. God. 965. okončao je stanje mira s Bugarima potaknuvši kijevskoga kneza Svetoslava da ih napadne (968. god.). Suprotstavio se osvajačkim nakanama rimsko-njemačkog cara Otona I. Velikoga u Italiji. U Bizantu je podupirao vojničko i zemljoposjedničko plemstvo, bio je naklonjen svećenstvu pa je pridonio procvatu manastira na Atosu. Stradao je u uroti koju su protiv njega skovali njegova žena Teofano i rođak mu Ivan Cimiskes, koji ga je zatim naslijedio.

Citiranje:

Nikefor II. Foka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nikefor-ii-foka>.