Nizozemska

ilustracija
NIZOZEMSKA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14ilustracija15

Nizozemska (Nederland; Kraljevina Nizozemska/Koninkrijk der Nederlanden), država u zapadnoj Europi, na obali Sjevernoga mora; obuhvaća 33 783 km², s unutrašnjim vodama 41 528 km². Na istoku graniči s Njemačkom (577 km), a na jugu s Belgijom (450 km). Nizozemskoj pripadaju i karipski otoci u skupini Malih Antila: Aruba, Bonaire, Curaçao, Saba, Sint Eustatius i Sint Maarten.

Prirodna obilježja

Nizozemska obuhvaća dio Sjevernonjemačke nizine, kojom na jugu protječu donji tokovi Rajne i Maasa; prema jugozapadu nastavlja se u prostrano područje složene delte Rajne, Maasa i Schelde, a prema jugoistoku prelazi u krajnje sjeverne ogranke Ardena, visoke do 323 m. Duž niske i pješčane obale Sjevernoga mora pruža se do 5 km širok i do 60 m visok pojas dina, koji je kontinuiran od Hoek van Hollanda na jugu do Den Heldera na sjeveru. Pred sjeverozapadnom obalom nalazi se niz Zapadnih frizijskih otoka (Texel, Vlieland, Terschelling, Ameland i dr.). Četvrtina je teritorija Nizozemske niža od morske razine; najniža je točka 6,7 m ispod srednje razine mora. Pojas dina i obrambenih nasipa štiti to nisko područje od provale mora. Prodiranjem mora u prapovijesno i rano povijesno doba nastalo je veliko jezero (Flevo Lacus), koje je ponovnim prodorom u XIII. st. pretvoreno u golem morski zaljev Zuiderzee; pregrađivanjem (Afsluitdijk, dovršen 1932) i isušivanjem zaljev je sveden na znatno manju jezersku površinu (IJsseelmeer). Iza pojasa dina pruža se prvotno močvarno, danas pretežito isušeno područje (zona poldera). Realizacijom velikoga projekta (tzv. Delta-projekt) na području ušća Rajne, Maasa i Schelde spriječeno je razorno djelovanje mora, njegovo prodiranje u unutrašnjost jugozapadne Nizozemske, pa je omogućeno daljnje isušivanje tla. Prema istoku tlo se izdiže u pješčanu ravnicu Geest, prosječno visoku 50 m.

Klima je oceanska s hladnim ljetima (7 do 28 dana s najvišom temperaturom višom od 25 °C) i blagim zimama. Srednja je siječanjska temperatura 3 °C uz obalu Sjevernoga mora i 2 °C u unutrašnjosti, a srpanjska 16 °C u priobalju i 17 °C u unutrašnjosti. Godišnja količina oborina ne prelazi 850 mm; kišu donose zapadni i jugozapadni vjetrovi. Guste magle česte su u jesen i zimi; godišnje ima samo 60 do 65 sunčanih dana, a 126 do 136 dana s oborinama.

Nizozemska ima gustu mrežu rijeka i kanala. Glavne su rijeke Rajna (nizozemski Rijn) s rukavima Lek i Waal, te Maas, Schelde i IJssel. Na vodostaj rijeka znatno utječe plimni val (2 do 3 m) u Sjevernome moru, osobito kad istodobno puše i sjeverozapadni vjetar; plimni val dosegne tada u rijekama visinu 5 do 7 m, pa se rijeke mogu razliti. Zbog toga su uz riječna korita podignuti visoki nasipi. Osim rijeka za promet služe i mnogi kanali (duljina plovnih kanala 2687 km, 2012), od kojih najvažniji povezuju Amsterdam (Sjevernomorski ili Noordzee kanal i Sjevernoholandski) i Rotterdam (Nieuwe Waterweg) sa Sjevernim morem. Kanal Amsterdam–Rajna otvoren je 1952. Hidroenergetsko je značenje rijeka neznatno. U sjevernom dijelu Nizozemske ima mnogo jezera glacijalnoga podrijetla.

Šume, pretežno hrastove i bukove, pokrivaju samo oko 10% površine.

Stanovništvo

Sa 16 730 348 st. (2012) ili prosječno 495,2 st./km² kopnene površine Nizozemska se ubraja među najgušće naseljene zemlje svijeta (u Europi je treća, iza Monaka i Malte). Gotovo 40% stanovništva živi na zapadu, u privredno najjačim pokrajinama Zuid-Holland (1273 st./km², 2012) i Noord-Holland (1265 st./km²), koje zajedno obuhvaćaju 16% kopnene površine zemlje; ondje se nalaze tri vodeća gradska središta s više od 500 000 st.: Amsterdam, Rotterdam i Hag. Gustoća naseljenosti najniža je u rubnim pokrajinama Drenthe (185 st./km²) i Frizija (Friesland; 194 st./km²) na sjeveru te Zeeland (213 st./km²) na jugozapadu. Prema podrijetlu (prva i druga generacija) stanovnici su Nizozemci (79,1%, 2012), Turci (2,4%), Marokanci (2,2%), Surinamci (2,1%) i dr. Službeni je jezik nizozemski, a u pokrajini Friziji i frizijski. Stanovnici su rimokatolici (31,0%, 2002), protestanti (21,0%), muslimani (5,5%), pripadnici drugih vjeroispovijesti (2,5%) ili ateisti (40,0%). U Nizozemskoj je 1900. godine živio 5,1 milijun stanovnika, 1950. godine 10,0 milijuna stanovnika, a 2000. godine 15,9 milijuna stanovnika. Prosječni godišnji porast broja stanovnika posljednjih se godina smanjuje; u razdoblju 1951–70. iznosio je 1,2% prosječno godišnje, 1971–2000. pao je na 0,8%, a 2007–12. na 0,5% (u 2012. samo 0,3%). To je rezultat smanjenoga prirodnoga priraštaja i migracijske bilance (razlika useljenih i iseljenih osoba). Prirodni priraštaj od 2,7‰ rezultat je nataliteta od 10,8‰ i mortaliteta od 8,1‰ (2011); smrtnost je dojenčadi među najnižima u Europi (3,6‰, 2011). Populacija je Nizozemske u prosjeku stara; u dobi je do 14 godina života 17,3%, od 15 do 64 godine 66,5%, a u dobi od 65 i više godina 16,2% stanovništva (2012). Očekivano je trajanje života za žene rođene 2011. godine 82,8 godina, a za muškarce 79,2 godine. Ekonomski je aktivno 8 761 000 st. (2010), od toga je nezaposleno 5,2%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 2,6% zaposlenih, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 15,8%, a u uslužnim djelatnostima 81,6% (2012). Od desetak sveučilišta najstarija su u Leidenu (osnovano 1575), Groningenu (1614), Amsterdamu (1632) i Utrechtu (1616). Glavni je i najveći grad Amsterdam sa 799 278 st. (2013; šire gradsko područje 1 555 730 st.), a sjedište je vlade Hag (nizozemski Den Haag ili ’s-Gravenhage) s 505 568 st. (šire gradsko područje 1 044 702 st.). Ostali su veći gradovi (2013) Rotterdam (615 726 st.), Utrecht (321 989 st.), Eindhoven (218 456 st.), Tilburg (208 470 st.), Almere (195 090 st.), Groningen (195 405 st.), Breda (178 256 st.), Nijmegen (166 369 st.), Enschede (158 639 st.), Apeldoorn (157 282 st.), Haarlem (153 123 st.), Arnhem (149 803 st.), Zaanstad (149 561 st.); u gradovima živi 83,3% stanovništva (2011).

Gospodarstvo

Godine 2011. Nizozemska je ostvarila BDP u vrijednosti od 836 milijarda USD; BDP po stanovniku je 50 076 USD. U strukturi BDP-a vodeći je uslužni sektor (71,4%), a potom industrija (26%) i poljoprivreda (2,6%). U uslužnom sektoru prevladavaju vanjska trgovina, bankarstvo, osiguravateljske usluge i turizam. Razvijena je naftna industrija, proizvodnja plina, hrane, telekomunikacijske i elektroničke opreme, graditeljstvo, kovinska i kemijska industrija i dr. Po poljoprivrednoj proizvodnji i izvozu hrane druga je u svijetu, iza SAD-a. Posjeduje ležišta prirodnoga plina (procijenjene zalihe od 1700 bilijuna m³ druge su u Europi) i nafte (oko 88 milijuna barela). Nizozemske su kompanije u samim vrhovima svjetskoga gospodarstva: Royal Dutch/Shell (naftna industrija), ING grupa (osiguravateljske usluge), Ahold (maloprodaja), Unilever (prehrambena industrija), ABN Amro (bankarstvo), Philips (elektronika) i Heineken (pivarstvo). Značajne su i Amsterdamska burza (među najstarijima u svijetu), luka Rotterdam i rotterdamsko naftno spot-tržište. Proizvodi visokih tehnologija čine oko 35% izvoza, a ostalo su hrana, cvijeće (prvo mjesto u svijetu), duhan, industrijska oprema i prijevozna sredstva. Uz naftu većinu uvoza čine sirovine za industrijsku preradbu i dr. (Nizozemska je najveći svjetski uvoznik stočne hrane). Prema udjelu u vanjskoj trgovini vodeći su partneri zemlje EU-a (75%) i SAD (12%). Redovito sudjeluje u projektima međunarodne pomoći, s godišnjim iznosima od približno 3,5 do 4 milijarde USD.

Promet

Nizozemska ima vrlo dobro razvijenu mrežu prometnica. Mreža plovnih rijeka i kanala (u 2012. godini 6237 km) omogućava živ unutrašnji vodeni promet; u 2011. robni promet iznosio je 344 milijuna tona, od toga se 56,4% odnosilo na međunarodni promet. Glavne su plovne rijeke Rajna, Maasischelde i Schelde. Kontrola nad prometom Rajnom osigurava Nizozemskoj iznimnu važnost; luke imaju velik tranzitni promet, osobito za porajnsko industrijsko područje. U pomorskom lučkom robnom prometu (568,0 milijuna tona, 2010) najveći dio, tj. 70,7%, čini uvoz (pretežno nafta, rude i dr. sirovine). Na ušću Rajne nalazi se Rotterdam (Europoort), najveća nizozemska i europska luka koja je ujedno i među najprometnijim lukama svijeta (441,5 milijuna tona, 2012). Ostale su važne luke Amsterdam (94,3 milijuna tona, 2012), do koje morski brodovi dolaze Sjevernomorskim kanalom, te Vlisingen i Terneuzen, koji zajedno čine Zeeland Seaports (34,0 milijuna tona prometa, 2012). Najveći dio unutrašnjega teretnog prometa obavlja se cestovnom mrežom (139 295 km cesta, od toga 2658 km autocesta). Duljina je željezničkih pruga 3013 km (2012), od toga je 2195 km elektrificirano. Najveća je zračna luka Amsterdam (Schiphol), koja je po putničkom prometu (50,0 milijuna putnika, 2012) četvrta u Europi potom Eindhoven (2,7 milijuna putnika) i Rotterdam.

Novac

Novčana je jedinica euro (€; EUR); 1 euro = 100 centa. Do 1. I. 2002. novčana je jedinica bio gulden, nazvan i florin; 1 gulden = 100 centa.

Povijest

U prapovijesti, odnosno u rano i kasno željezno doba, današnja je Nizozemska bila nastanjena germanskim Batavcima i Frizima, te keltskim Belgima. Rimska osvajanja u I. st. pr. Kr. zahvatila su samo Batavce i Belge; pokušaj Batavaca u drugoj polovici I. st. da pod vodstvom Julija Civila zbace rimsku vlast nije uspio. Njihova su područja oko 300. zaposjeli Salijski Franci. Frizi, koji su se još nekoliko stoljeća opirali vlasti Franaka i Sasa (vojvoda Ratbod, oko 700) i kristijanizaciji (»apostol Nijemaca« Bonifacije, ubijen u Friziji 754), pokazuju tijekom cijeloga srednjeg vijeka težnje za samostalnošću. Verdunskim ugovorom 843. Nizozemska je, povezana s Italijom i Lotaringijom, došla pod Lotara I., a potonjim diobama franačke države (870. i 880) ušla je u sklop istočnofranačke države, poslije Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti. Na području Nizozemske (sve do novoga vijeka naziv za današnju Nizozemsku i Belgiju) razvio se tijekom srednjeg vijeka niz samostalnih svjetovnih (Artois, Brabant, Flandrija, Geldern, Hennegau, Holland, Limburg, Seeland) i crkvenih feudalnih teritorija (biskupije Utrecht i Liège). Od XI. st. Nizozemska je, kao stjecište najznačajnijih pomorskih i kopnenih trgovačkih putova u Europi, doživjela snažan gospodarski uspon; u južnim područjima razvile su se mnogobrojne tekstilne manufakture, a u sjevernim pokrajinama pomorska trgovina donosila je goleme prihode. U XIV. i XV. st. gotovo cijela zemlja bila je sjedinjena pod vlašću burgundijskih vojvoda, što je bilo odsudno za buduće političko-kulturno jedinstvo. Godine 1463. zasjedali su prvi put državni staleži svih nizozemskih pokrajina. Ženidbom budućega rimsko-njemačkog cara Maksimilijana I. Marijom, kćerju burgundijskoga vojvode Karla Smjeloga, 1477., Nizozemska je postala posjed kuće Habsburg, ali uz jamstvo starih povlastica (tzv. Velika povlastica). U doba rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburgovca doživjela je procvat. Nakon njegove abdikacije 1556. Nizozemska je pripala španjolskoj grani Habsburgovaca. Filip II., nastojeći da sve gospodarske izvore zemlje u najvećoj mjeri angažira za saniranje prilika u Španjolskoj, da Nizozemsku državnopravno veže uz Španjolsku i čvrstom rukom provede u njoj protureformaciju, izazvao je revolt u zemlji (peticija plemstva 1566). Krvava intervencija vojvode Albe i ubijanje vođa otpora, grofova Egmonta i Hoorna (1568), rezultirali su velikim ustankom 1568. na čelu s Vilimom i Moritzom Oranskim (od 1572). A. Farnese, nizozemski regent (1578–92), spasio je vojničkom i diplomatskom spretnošću za Španjolsku južne, pretežito katoličke pokrajine (Arraska unija). Te pokrajine, potonja Belgija, ostale su sve do kraja Rata za španjolsku baštinu u posjedu Španjolske (Španjolska Nizozemska), a onda su (1714) pripale Austriji (Austrijska Nizozemska), pošto joj je Francuska prethodno otkinula Artois te dijelove Flandrije i Hennegaua. Sjeverne pokrajine (Friesland, Geldern, Groningen, Holland, Overijssel, Utrecht, Seeland) sklopile su 1579. Utrechtsku uniju, proglasile 1581. odcjepljenje od Španjolske i stvorile Republiku Ujedinjenu Nizozemsku. U upornoj borbi sve do 1648 (uz prekid 1609–21) sačuvale su neovisnost, nalazeći punu potporu u Engleskoj (poraz španjolske Velike armade 1588). Westfalskim mirom 1648. priznata je neovisnost Republike Ujedinjene Nizozemske. Glavnim gradom postao je Amsterdam, a sjedište oranske dinastije Hag. Zajedno s političkom slobodom Nizozemska je izborila za sebe i golem utjecaj na svjetsku trgovinu i gospodarstvo. U XVII. st., nakon tri rata s Engleskom, postala je najjača pomorska i trgovačka sila Europe (»zlatno stoljeće«); posjedujući najveću trgovačku flotu svijeta (Istočnoindijska i Zapadnoindijska kompanija), držala je u svojim rukama trgovinu na Baltičkome moru, prodirala u područje španjolske i portugalske kolonijalne trgovine, trgovala s Istočnom i Zapadnom Indijom, Južnom i Sjevernom Amerikom, osnivala kolonije i uporišta u Africi (Kaapland), Aziji (Ceylon, Malajski arhipelag) i Americi (Gvajana, Novi Amsterdam, danas New York). Prvenstvo na moru izgubila je nakon pomorskih sukoba s Engleskom (1652–54., 1664–67), a to je iskoristio i francuski kralj Luj XIV., koji ih je pobijedio u četiri rata (1667–68., 1672–78., 1688–97., 1702–13) te osigurao prevlast Francuske na kontinentu. Godine 1689. namjesnik Nizozemske Vilim Oranski stupio je na englesko prijestolje, a Nizozemska je ušla u personalnu uniju s Engleskom. Iako je Hag tada bio središte europske diplomacije, za Nizozemsku je to bio početak postupnoga gospodarskog pada. U XVII. st. bila je središte slobodne političke misli (R. Descartes, B. de Spinoza) i umjetnosti. Unutrašnje sukobe stranaka i slabost nasljednih namjesnika Vilima IV. i Vilima V. ponovno su iskoristili Francuzi (1747. upad u Flandriju) i Britanci (mjere protiv neutralne nizozemske trgovine u Sedmogodišnjem ratu 1756–63., zaposjedanje nizozemskih kolonija u Istočnoj Indiji nakon 1780., iznuđene koncesije za britanske trgovce). U 1780-ima u znatnoj je mjeri porastao utjecaj liberalnih građanskih snaga (poznatih pod imenom »patrioti«), koje su prihvatile slobodarske ideje francuskih filozofâ. Međutim, pristaše oranske dinastije (»oranžisti«) uspjeli su 1787. s pomoću pruske vojske lišiti vlasti »patriote«, koji su zatim, a osobito pošto je izbila Francuska revolucija 1789., potražili u velikome broju utočište u Francuskoj. U siječnju 1795. francuska je armija pod Ch. Pichegruom zauzela Nizozemsku (koja je od 1793. bila u vojnoj koaliciji protiv revolucionarne Francuske), pa je ona zatim proglašena Batavskom Republikom, a Vilim V. Oranski pobjegao je u Veliku Britaniju. Britanci su iskoristili situaciju i zaposjeli sve nizozemske kolonijalne posjede. Godine 1806. Napoleon I. Bonaparte pretvorio je Batavsku Republiku u Kraljevinu Nizozemsku, a za kralja je postavio svojega brata Louisa, koji je vladao do 1810., kada je zemlja bila uključena u francusko carstvo. Nakon Napoleonova sloma, na Bečkome kongresu 1815. zaključeno je da se Nizozemska ujedini s Belgijom u Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko, na čelu s kraljem Vilimom I. Oranskim, sinom namjesnika Vilima V.; toj državnoj tvorevini priključeno je 1815., u personalnoj uniji, i Veliko Vojvodstvo Luksemburg; potvrđene su i odredbe Pariškoga mirovnog ugovora iz 1814., kojim su kolonije Kaapland i Ceylon ostale Velikoj Britaniji. Zemlja je 1815. dobila novi ustav, koji je do danas više puta revidiran. Revolucijom u Bruxellesu 1830. Belgija se odcijepila od Nizozemske; to je stanje priznala sljedeće godine međunarodna konferencija u Londonu, ali ga je Nizozemska prihvatila tek 1839. Londonskim ugovorom, pod pritiskom Francuske i Velike Britanije. Tada je došlo do abdikacije Vilima I., a ustavnim izmjenama 1848. ograničena je kraljevska vlast Vilima II. (1840–49). Do 1888. prevlast je imala Liberalna stranka, ali je poslije porastao utjecaj stranaka osnovanih na temelju vjerske podjele – Kalvinističke antirevolucionarne stranke (osnovana 1878) i katoličkog izbornog saveza. Vilima III. (1849–90) naslijedila je kći Wilhelmina (1890–1948), što je izazvalo raspad personalne unije s Luksemburgom. Za njezine vladavine prošireni su kolonijalni posjedi u Indoneziji, pa je Nizozemska ponovno stala u red kolonijalnih velesila. U I. svjetskom ratu Nizozemska je ostala neutralna. Nakon njega provedena je velika ustavna reforma te uvedeno opće pravo glasa za muškarce (1917) i žene (1922). Međuratno doba obilježila je vladavina konfesionalnih stranaka, od kojih su najjače Rimokatolička državna stranka (osnovana 1926), kojoj je na čelu bio Ruys de Beerenbrouck (premijer 1918–25., 1929–33), i Antirevolucijska stranka (Hendrikus Colijn, premijer 1925–26., 1933–39). U II. svjetskom ratu Njemačka je 10. svibnja 1940. napala neutralnu Nizozemsku bez objave rata i premoćnim snagama svladala njezin otpor. Kraljica i vlada povukle su se u London, a u zaposjednutoj zemlji vladao je državni komesar Arthur Seiss-Inquart, koji je uz pomoć kvislingâ organizirao gospodarsko iskorištavanje Nizozemske i provedbu rasnih zakona (deportacija nizozemskih Židova u njemačke koncentracijske logore). Kolonijalni posjed u Indoneziji zaposjeli su Japanci (1942–45). Za vrijeme okupacije Nizozemske (1940–45) u zemlji je djelovao pokret otpora, koji je obuhvatio različite političke skupine, od konzervativaca do komunista. Nakon kapitulacije Njemačke u svibnju 1945. u zemlju se vratila kraljica s vladom.

Političku stabilnost nakon II. svjetskog rata održavale su koalicijske vlade; većina premijera od 1945. bila je iz redova Katoličke narodne stranke (1980. pristupila je savezu kršćanskodemokratskih stranaka – CDA). U rujnu 1948. kraljica Wilhelmina abdicirala je u korist kćeri Julijane. Od 1947. Nizozemska učvršćuje suradnju s Belgijom i Luksemburgom (→ benelux); među osnivačima je Sjevernoatlantskoga saveza (1949) i Europske ekonomske zajednice (1957). Godine 1949. priznala je neovisnost Indoneziji (1963. ustupila joj je Nizozemsku Novu Gvineju), a 1975. pristala na neovisnost Surinama. Kraljica Julijana abdicirala je u travnju 1980. u korist kćeri Beatrix, koja je 2013. abdicirala u korist sina Willem-Alexandera. Tijekom 1982–94. premijer je bio Rudolphus Lubbers (CDA), a 1994–2002. W. Kok (lider socijaldemokratske Radničke stranke 1986–2001). Uoči izbora u svibnju 2002. ubijen je desničarski političar Pim Fortuyn; nakon izbora premijer je postao Jan Peter Balkenende (CDA). Kao članica Europske ekonomske zajednice Nizozemska je sudjelovala u stvaranju Europske unije (1992). Od listopada 2010. premijer je Mark Rutte (predvodi Narodnu stranku za slobodu i demokraciju – VVD). Odstupio je u travnju 2012. te nakon izvanrednih izbora ponovno postao premijer u studenome 2012. Ostao je na vlasti i nakon izbora u ožujku 2017 (VVD je osvojio relativnu parlamentarnu većinu).

Politički sustav

Prema Ustavu od 17. II. 1983 (temelji se na Ustavu iz 1815), koji je više puta bio dopunjavan i mijenjan, posljednji put 2002., Nizozemska je parlamentarna, ustavna monarhija. Na vlasti je dinastija Orange-Nassau, prijestolje se nasljeđuje ravnopravno po muškoj i ženskoj liniji prema nasljednom redu. Monarh (kraljica ili kralj) poglavar je države, ima pravo raspustiti parlament, formalno obnaša izvršnu vlast zajedno s Ministarskim vijećem, čije članove imenuje dekretom. Kralj predsjeda i Državnim vijećem, čije članove imenuje (najviše ih ima 28); Vijeće je savjetodavno tijelo, savjetuje kralja u zakonodavnim pitanjima. Revizijski sud (Algemene Rekenkamer) državno je neovisno tijelo za nadzor državnih prihoda i rashoda, a njegove doživotne članove imenuje kralj. Ministarsko vijeće obnaša izvršnu vlast, a za svoj je rad odgovorno Drugomu domu parlamenta. Zakonodavnu vlast obavlja dvodomni parlament (Staten-Generaal). Gornji dom, odnosno Prvi dom (Eeste Kamer), ima 75 članova, koje biraju provincijski parlamenti za razdoblje od 4 godine. Donji dom, odnosno Drugi dom (Tweede Kamer), ima 150 zastupnika, koje na općim izravnim izborima, razmjernim izbornim sustavom, biraju građani za razdoblje od 4 godine. Glavnu ulogu i pravo zakonodavne inicijative ima Drugi dom. Zakonski prijedlozi moraju biti prihvaćeni u obama domovima, a potvrđuje ih monarh. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 godina života. Pasivno biračko pravo imaju državljani stariji od 21 godine. Sudbenu vlast imaju prvostupanjski, kotarski i prizivni sudovi i Vrhovni sud (Hoge Raad). Teritorijalno-politički država je podijeljena na 12 pokrajina, koje imaju autonomne ovlasti, granice među njima utvrđuje parlament, njima upravljaju pokrajinski parlamenti. Kraljev povjerenik (Commisaris van de Koning) na čelu je pokrajine. Pokrajine se dijele na općine (647). Nizozemski otoci u skupini Malih Antila (Karipsko more) imaju različit stupanj autonomija: Aruba, Curaçao i Sint Maarten imaju status autonomnih zemalja s visokim stupnjem autonomije, a Bonaire, Saba i Sint Eustatius imaju status posebnih općina s izravnijom upravom središnje vlasti. Nacionalni blagdan: Kraljičin dan, 30. travnja (1938).

Nizozemska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43943>.