nosač zrakoplova

ilustracija
NOSAČ ZRAKOPLOVA
ilustracija1ilustracija2

nosač zrakoplova, ratni brod s ravnom i slobodnom palubom za uzlijetanje i slijetanje zrakoplova, hangarom za njihov smještaj i održavanje i dr. Nosi lovačke, protupodmorničke ili izvidničke zrakoplove, zrakoplove za elektroničko ometanje i radarsko motrenje te protupodmorničke helikoptere. Združuje velik polumjer djelovanja broda s brzinom zrakoplova i time omogućuje iznenadnu koncentraciju zračnih snaga u obrani i napadu.

Prvo uspješno polijetanje s ratnoga broda ostvareno je 1910. zrakoplovom tipa Curtiss, s provizorne drvene platforme na pramcu lake krstarice Birmingham. Britanci su početkom I. svjetskog rata pregradili tri trgovačka broda u nosače hidroaviona, a 1918. bojni krstaš Furious (istisnina 22 000 t) u prvi nosač zrakoplova; 1923. završili su i prvi namjenski građen nosač zrakoplova Hermes (10 850 t). Primjer Velike Britanije ubrzo su slijedile ratne mornarice Japana, SAD-a i Francuske. Tako su američki nosači zrakoplova Saratoga i Lexington (33 000 t) bili najveći i najbrži brodovi te vrste između dvaju svjetskih ratova. Do početka II. svjetskog rata u velikim ratnim mornaricama pregrađena su 24 nosača zrakoplova, a u gradnji ih je bilo devet. Uglavnom su služili za izviđanje i pružanje zračne potpore flotnim sastavima. Tek se britanskim napadom na Taranto (1940) i japanskim napadom na Pearl Harbor (1941) pokazalo da ti brodovi mogu nanijeti i odlučne udarce. Nakon bitaka u Koraljnome moru i kraj Midwaya, koje su se 1942. vodile isključivo zrakoplovima s nosača zrakoplova, ti su brodovi preuzeli ulogu glavnih brodova flote. Flotni nosači zrakoplova bili su namijenjeni nanošenju glavnih udara neprijateljskim snagama, a dijelili su se na teške i lake. Teški (20 000 do 64 800 t) nosili su do 80 zrakoplova, uglavnom torpednih bombardera, a laki (10 000 do 20 000 t) do 50 uglavnom lovačkih zrakoplova. Eskortni nosači zrakoplova (do 15 000 t) bili su namijenjeni protuzračnoj i protupodmorničkoj zaštiti konvoja, a nosili su oko 20 zrakoplova, pretežno lovačkih i protupodmorničkih.

Nakon II. svjetskog rata smanjila se važnost ratne mornarice, pa i nosača zrakoplova. Međutim, uvođenjem kvalitetnijih tehn. rješenja, te nakon iskustava iz Korejskoga rata, SAD je 1952. započeo s gradnjom velikih nosača zrakoplova tipa Forrestal (59 600 t), a 1958. izgradio je prvi nosač zrakoplova na nuklearni pogon Enterprise (75 700 t). Pojavom podmornica na nuklearni pogon naoružanih balističkim raketama (1961), nosači zrakoplova prestali su biti nositelji nuklearnog oružja na moru i postali su brodovi opće namjene. Otad se njihov broj stalno smanjuje. Zbog visoke cijene i ranjivosti od napada vođenim raketama, nesigurna je budućnost velikih nosača zrakoplova. God. 2005. u operativnoj su se uporabi nalazila 22 nosača zrakoplova (Brazil 1, Francuska 1, Indija 1, Rusija 1, Španjolska 1, Tajland 1, Velika Britanija 3, SAD 13, od toga 10 na nuklearni pogon), a u gradnji se nalazio samo jedan u SAD-u. Najveći su oni američke klase Nimitz (ukupno ih je 10) na nuklearni pogon, od kojih je nosač zrakoplova Ronald Reagan u operativnu uporabu ušao u prosincu 2002., a istisnine je 102 000 t, brzine 30 čv, duljine 333 m, širine 40,8 m; oklopljen je pločama od kevlara, nosi 50 zrakoplova i 6 helikoptera, ima 3360 članova posade.

nosač zrakoplova. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44143>.