STRUKE:

novopozitivizam

novopozitivizam, filozofski smjer i pokret koji se razvio u prvoj polovici XX. st. s nakanom da osnuje novu, posve znanstvenu filozofiju i koji je cjelokupnu tradicionalnu filozofiju vrjednovao kao metafiziku lišenu svakoga objektivnoga značenja. U širem smislu, naziv se upotrebljava polemički kao oznaka za raznovrsne suvremene znanstvene nazore koji na pretpostavkama znanstvene metodologije zasnivaju i šira filozofska shvaćanja, kao npr. fizikalizam, biologizam i dr. Naziv, međutim, prije svega označava filozofsko-spoznajni krug pitanja i odgovora što ga je zacrtao tzv. »logički pozitivizam« ili »logički empirizam«, odn. filozofska škola poznata pod nazivom Bečki krug. Stoga i jezgru toga smjera čine austrijski filozofi L. Wittgenstein, koji je, djelujući u Londonu, utjecao i na B. Russella, zatim M. Schilck, R. Carnap, K. Gödel, O. Neurath, V. Kraft, Felix Kaufmann, Hans Feigl, a pripadali su mu ili su mu bili bliski i filozofi tzv. berlinske grupe (npr. H. Reichenbach i dr.), poljski filozofi lavovsko-varšavske logičke škole, neki američki filozofi pragmatističko-operacionalističke škole, filozofi švedske uppsalske škole, filozofi münsterske logističke grupe i pojedini filozofi iz Engleske (A. J. Ayer, osobito u prvoj fazi) i skandinavskih zemalja (G. H. von Wright, A. Næss, J. Jörgensen). U vrijeme procvata pokreta logički pozitivisti organizirali su vlastite internacionalne filozofske kongrese i izdavali mnoge publikacije. Glavno im je glasilo bio časopis Erkenntnis (poslije promijenio ime u Journal of Unified Science), a najveći izdavački pothvat International Encyclopaedia of United Science. Novopozitivizam koji se oblikovao u Beču 1920-ih, djelomice i kao produžetak Machova empiriokriticizma, već na početku radikalno ističe načelo o besmislenosti svake spoznaje koja nije empirijski provjerljiva. Kao uzor znanstvene spoznaje predstavljen je ideal elementarnih znanstvenih iskaza (protokolarne rečenice), čije logičko-matematičke transformacije, kao npr. u fizici, mogu dovesti do jedinih stvarnih spoznaja. Elementarni empirijski iskazi odlikuju se time što su provjerljivi neposrednim iskustvom, koje u novopozitivizmu poprima značaj dogme. Tako je jedan od osnovnih principa novopozitivizma princip provjeravanja ili verifikacije; po njem, neki neanalitički iskaz ima određeni smisao (pa može biti istinit ili lažan) samo ako je empirijski provjerljiv. Iskazi koji nisu ni empirijski provjerljivi ni analitički nužno su besmisleni. Svi stavovi matematike i logike samo su analitički, odn. tautološki stavovi a priori, svi stavovi znanosti nužno su provjerljivi, empirijski stavovi a posteriori. Metafizički »stavovi« koji ne pripadaju ni jednoj od te dvije skupine zapravo su besmisleni pseudostavovi. Znanstvena filozofija može biti samo logika znanosti, odn. logička sintaksa znanstvenog jezika. Analizirajući metode i strukturu znanosti, ona bi trebala pomoći u stvaranju »ujedinjene znanosti«, koja bi obuhvatila sva znanstvena znanja o stvarnosti. Novopozitivisti se razilaze u točnoj formulaciji principa verifikacije i u njegovoj primjeni. Najveća teškoća na koju su logički pozitivisti nailazili u vezi s principom verifikacije bila je određivanje statusa toga principa. Princip ni sam ne može biti provjerljiv, a to bi značilo da je metafizički iskaz, pa prema tomu i sam besmislen. Premda je upao u protuslovlja vlastite uske doktrine, zbog čega su i njegovi radikalni zastupnici (npr. M. Schlick i R. Carnap) morali odstupiti od mnogih prvotnih načela, novopozitivizam je sve do 1950-ih bio najraširenija struja suvremene filozofije na Zapadu. Određeni njegovi doprinosi ogledaju se u oživljavanju spoznajno-teoretskih pitanja u duhu analiza logike, a znatni su i napretci što ih je ostvario u području induktivne logike i teoriji vjerojatnosti. Novopozitivistička shvaćanja prodrla su i u metodologiju znanstvenih otkrića te osobito u suvremenu lingvistiku i teoriju znakova.

novopozitivizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44317>.