nullum crimen, nulla poena sine lege

nullum crimen, nulla poena sine lege [nu:'l:um kri:'men nu:'l:a pe:'na si'ne le:'ge] (lat.: nema kaznenoga djela ni kazne bez zakona), u pravu, načelo da mogu biti počinjena samo ona kaznena djela i određene samo one kaznenopravne sankcije koje su već propisane zakonom (tzv. načelo zakonitosti). Latinsku izreku sročio je njemački pravnik P. J. A. Feuerbach potkraj XVIII. st., no njezina je poruka starija. Danas to načelo u većini država (i u hrvatskom pravu), ima ustavni rang; njime se osigurava razdvojenost funkcija zakonodavne i sudbene vlasti te jamči građanima da će im se suditi samo po unaprijed poznatim i određenim zakonima. Načelo se može razložiti na četiri sastavnice: a) zakon mora biti pisan (nullum crimen sine lege scripta); b) zabrana analogije (nullum crimen sine lege stricta); c) zahtjev određenosti zakonskih opisa (nullum crimen sine lege certa); i d) zabrana povratnoga (retroaktivnoga) djelovanja kaznenoga zakona (nullum crimen sine lege praevia).

nullum crimen, nulla poena sine lege. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44403>.