struka(e):

Collegium Germanicum-Hungaricum [kol:e:'gi·um germa'nicum hunga'ricum] (lat.: Njemačko-ugarski kolegij, obično nazivan Germanicum), prvi nacionalni i odgojni zavod (sjemenište) koji su u Rimu, za katoličke obnove, otvorili i vodili isusovci. Osnovao ga je 1552. papa Julije III. radi školovanja svećeničkih kandidata iz njemačkih zemalja. Budući da je prvih godina dolazilo premalo mladića iz njemačkih krajeva, pozivali su se uskoro i mladići iz ugarskih krajeva, a papa Grgur XIII. osnovao je 1579. Ugarski kolegij. Iduće god. papa je ujedinio Ugarski i Njemački kolegij sa stalnih 12 mjesta za mladiće iz Ugarske, uključujući Hrvatsku i Slavoniju. Smješten je u blizini isusovačkog učilišta (Rimski kolegij), gdje se nastava odvijala od svojih početaka do danas (Gregoriana). Grgur XIII. zavodu je dodijelio 1573. crkvu sv. Apolinara s palačom, zbog čega se u prošlosti često nazivao Zavod sv. Apolinara (Apollinareum), a 1584. donosi nove propise i pravila studiranja (3 god. filozofije i 4 god. teologije). Duhovne i odgojne odrednice zavoda određivao je rektor Michael Lauretano (1573–87), hrvatskoga podrijetla, učinivši ga tako primjerom i prototipom svih sjemeništa u Europi. Više je puta Kolegij mijenjao sjedište, a današnje mu je u ulici Via Tolentino. U njemu je boravilo više stotina Hrvata, a među najpoznatijima su sv. Marko Križevčanin, biskupi M. Borković, J. Galjuf, M. Brajković, J. Stadler, bl. A. Stepinac, F. Šeper, te pisci i znanstvenici N. Krajačević, G. Malečić, A. Patačić, S. Zimmermann, D. Kniewald, S. K. Sakač, A. Živković.

Citiranje:

Collegium Germanicum-Hungaricum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/collegium-germanicum-hungaricum>.