obračunska valuta, valuta u kojoj se evidentiraju i obračunavaju ekonomski odnosi između ekonomskih jedinica u različitim zemljama, ili između dviju zemalja. Potreba za korištenjem obračunske valute nastaje zbog izražene kolebljivosti deviznih tečajeva pa se dogovaranjem obračunske valute nastoji osigurati predvidljivost te izbjeći potencijalne gubitke u poslovanju. U zemljama koje koriste različite valute međuvalutni tečajevi mijenjaju se svakodnevno, što u slučaju znatnijih tečajnih promjena može dovesti do većih nerazmjera u vrijednostima izraženima u različitim valutama. Ugovaranjem obračunske valute smanjuju se valutni rizici poslovanja i olakšava planiranje. Kao obračunska valuta u međunarodnim plaćanjima može se koristiti valuta jedne od zemalja između kojih se obavlja plaćanje, uz utvrđeni međuvalutni tečaj, ili valuta neke treće zemlje. Izbor valute ovisi o njezinoj stabilnosti, raširenosti i prihvaćenosti kao jedinice obračuna i plaćanja. Tako se kao obračunska valuta najčešće dogovara valuta zemlje s većim i snažnijim gospodarstvom, nižom inflacijom i stabilnijim tečajem, što osigurava veću stabilnost tečaja i cijena. U međunarodnim plaćanjima između manjih zemalja s nestabilnijim valutama najčešće se kao obračunska valuta koristi jedna od glavnih svjetskih valuta (npr. američki dolar, euro, britanska funta, švicarski franak, jen). Dodatna obračunska valuta u međunarodnim plaćanjima su specijalna prava vučenja (SPV), košarica glavnih svjetskih valuta koja služi kao glavna obračunska jedinica Međunarodnoga monetarnog fonda. Uz SPV, kao obračunska valuta u plaćanjima koristio se i ecu, košarica europskih valuta što ju je 1979. uvela Europska zajednica kao unutar. obračunsku jedinicu. Ecu je 1999. zamijenjen eurom, koji je do 2002. također služio kao obračunska valuta za bezgotovinska plaćanja, da bi potom poprimio i funkciju novca kao gotovinskoga sredstva plaćanja.
