Očak, Ivan, hrvatski povjesničar (Vrdnik, Vojvodina, 2. I. 1920 – Zagreb, 24. III. 1994). God. 1941. pristupio je partizanskom pokretu, ali je nakon ranjavanja 1943. bio upućen na liječenje u Moskvu, gdje je 1953. diplomirao povijest na Državnome sveučilištu Lomonosov. Do 1972. bio je zaposlen na Katedri za povijest Južnih i Zapadnih Slavena u Moskvi, a nakon povratka u Hrvatsku (1973) bavio se publicističkim i znanstvenim radom. Od 1980. do 1991. bio je znanstveni savjetnik u Zavodu za hrvatsku povijest pri Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a 1988–94. predavao je arhivistiku na Odsjeku za informatiku. Osobito se bavio vezama Rusije i južnoslavenskih naroda u drugoj polovici XIX. i početkom XX. st. (Hrvatsko-ruske veze: druga polovica XIX. i početak XX. stoljeća, 1993). Proučavao je sudbine ljudi s prostora bivše Jugoslavije, koji su sudjelovali u Listopadskoj revoluciji (1917): Jugoslaveni u Oktobru (1967), U borbi za ideje Oktobra: jugoslavenski povratnici iz sovjetske Rusije 1918–1921 (1976), Jugoslavenski oktobarci: likovi i sudbine (1979). U nizu rasprava i monografija pisao je o istaknutim predstavnicima radničkog i komunističkog pokreta i njihovu političkom djelovanju: Končar: sekretar partije (koautor Jovo Popović, 1976), Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića (1980), Braća Cvijići (1982), Krleža–Partija (1982), Pavle Gregorić-Brzi: građa za biografiju (1982), Gorkić: život, rad i pogibija (1988). Objavljivao je arhivsku građu (Afera Diamantstein: prvi antikomunistički proces u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1919), 1988).
