Odojevski (Odoevskij) [ado'ifsk’ij], Vladimir Fjodorovič (Fëdorovič), ruski pisac (Moskva, 13. VIII. 1803. ili 1804 – Moskva, 11. III. 1869). Bio je knez. Kao čelnik mudroslovnoga društva bavio se njemačkom filozofijom; od 1826. u Sankt Peterburgu, kao direktor Rumjancevskoga muzeja (knjižnice) 1862. ponovno u Moskvi. U prozi romantičar, pisao je pod utjecajem L. Tiecka, F. Novalisa i E. T. A. Hoffmanna. Ruske noći (Russkie noči, 1844) sadrže deset novela pretežno europske tematike, uokvirenih filoz. refleksijama, a epilog je mesijanistički u odnosu na Rusiju. Autor je fantastičnih pripovijesti (Kosmorama, 1840), ali i fabularnoga štiva s temama iz svjetskog društva. Posmrtno je objavljen roman Giordano Bruno i Pietro Aretino (Jordan Bruno i Petr Aretino) i utopijska satira 4338-a godina (4338-j god, tiskana 1926). Novele o životu glazbenikâ (Sebastian Bach – Sebast’han Bah, 1831; Posljednji Beethovenov kvartet – Poslednij kvartet Bethovena, 1835) vezuju se za kritičke radove o suvremenoj glazbi. Potisnut nastupom realizma, nedovoljno je cijenjen u ruskoj historiografiji.
