Ohuz (Okuz, Okić, lat. Ochuz, Ocuz, Oguz, Ochiuz, madž. Atyasz), hrvatski ban 1213–14., 1220–22., 1232–33. Prvi se put na banskoj dužnosti spominje u jednoj ispravi iz 1213., ali bez naznake područja nad kojim je obnašao bansku vlast. Kao ban spominje se ponovno 1214. u darovnici kralja Andrije II. Arpadovića zagrebačkomu dekanu Baranu, zatim u jednoj ispravi iz 1220. te ponovno 1221., kada mu je kralj Andrija II. Arpadović vratio posjed Kemesnice ispod Kalnika, koji je kralj Bela III. bio oduzeo njegovu ocu i darovao Zagrebačkoj biskupiji. God. 1232. vesprimski biskup Bartol žalio se da mu je ban Ohuz oteo zemlju Wezmech, koju je njegovoj Crkvi (Vesprimskoj biskupiji) bila darovala već kraljica Gizela. Izvori iz prve polovice XIII. st. također spominju Ohuza kao župana (comes) biogradskoga (1203), vesprimskoga, požunskoga i vašvarskoga (1207) te šopronjskoga (1209). Nakon 1217. spominje se i kao vrhovni sudac, a 1228–29. kao bodroški župan i kraljičin dvorski sudac. Župan Ohuz vjerojatno nije istovjetan s banom Ohuzom, već je bio njegov otac. O tome svjedoči i jedna isprava iz 1221. koja spominje župana Ohuza, oca bana Ohuza (Ochuz comes pater bani Ochuz). J. Mikoczi smatra da su bana Ohuza Hrvati nazivali Ocich pa se u literaturi spominje i kao ban Okić.
