Okić

ilustracija
OKIĆ, ruševine utvrde

Okić (Okić-grad), srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju. U pisanim se vrelima prvi put spominje 1193., a 1217. navodi se njegov prvi poznati gospodar Jaroslav (Irislav) Okićki. Od 1293. do 1327. Okić se nalazio u vlasništvu knezova Babonića, a zatim je došao pod kraljevsku vlast. Godine 1393. kralj Sigismund Luksemburgovac prodao ga je za 10 000 zlatnih forinti Tomi Benvenjudu (de Okych), pa se u posjedu te obitelji nalazio do 1416., kada je došao u vlast Frankapana. U drugoj polovici XV. st. Matija Korvin dao je Okić na upravu Ivanu Horvatu od Saga, koji ga je 1493. prodao obitelji Erdődy. Za Seljačke bune 1573. bio je poprište bitke, a 1592., 1593. i 1595. okićki su kraj opustošili Osmanlije. Sama utvrda bila je razorena 1616. Danas su njezini ostatci poznato planinarsko odredište. Djelomično je sačuvana valjkasta ulazna kula i romaničko-gotička kapela. U blizini je barokna župna crkva sv. Marije Okićke s višekutnim svetištem i osmerokutnim zvonikom nad pročeljem te bogato ukrašenim ulaznim portalom iz 1691. – O naseljenosti okićkoga kraja u prapovijesno doba svjedoče ostatci brončanodobnog i željeznodobnoga naselja i groblja, te kasnoantički refugij i nekropola kraj Sv. Marije Okićke, a u šumi ispod staroga grada ostava srebrnoga novca keltskih Tauriska (I. st. pr. Kr.), najstariji novac kovan na tlu sjeverne Hrvatske.

Okić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44907>.