Olbrychski [olbrɨ'hsk’i], Daniel, poljski filmski i kazališni glumac (Łowicz, 27. II. 1945). Studirao glumu, na filmu debitirao 1964. kao student prve godine. Visok i plavokos, popularnost i imidž romantičnoga poljskog viteza stekao je prvom većom ulogom, u Pepelu (Popiołi, 1965) A. Wajde; slične uloge tumačio je i u prilagodbama djela H. Sienkiewicza u režiji Jerzyja Hoffmana Mali vitez (Pan Wołodyjowski, 1969) i Potop (1974). U suvremenijim i/ili realističnije oslikanim likovima, kadšto podsjećajući na neurotične interpretacije Z. Cybulskoga (proglašavan i njegovim »nasljednikom«), češće se pojavljivao nakon Wajdina filma Pejzaž poslije bitke (Krajobraz po bitwie, 1970). U Wajdinim filmovima postigao je i najveće glumačke uspjehe, npr. u Brezovoj šumi (Brzezina, 1971), za koji je nagrađen na festivalu u Berlinu, Obećanoj zemlji (Ziemia obiecana, 1975) i Gospođicama iz Wilka (Panny z Wilka, 1979). Nastupao i u inozemstvu, npr. u filmovima Jaganjac Božji (Égi bárány, 1970) M. Jancsóa, Limeni bubanj (Die Blechtrommel, 1979) V. Schlöndorffa i Pad Italije (1981) L. Zafranovića. Ostali značajniji filmovi: Sve je na prodaju (Wszystko na sprzedaż, 1968) A. Wajde, Obiteljski život (Życie rodzinne, 1970) K. Zanussija, Dekalog (1988) K. Kieślowskoga, Gospodin Tadija (Pan Tadeusz, 1999) A. Wajde.
