struka(e): |

omega (grčki ὦ μέγα,  méga: veliko, tj. dugo o; Ω, ω).

1. Dvadeset četvrto slovo grčkog alfabeta, jedan od grafema koji su u alfabet bili uvedeni naknadno. Obilježava dugo otvoreno o, a kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja osamsto (ω´), odnosno osamsto tisuća (ˏω). U prenesenom značenju, simbol svršetka. (→ alfa i omega)

2. Znak (Ω) mjerne jedinice om. U literaturi na engleskom jeziku rabilo se i okrenuto slovo (ʊ) kao znak mjerne jedinice mho.

3. U fizici, znak (Ω) za prostorni kut; znak (ω) za kutnu brzinu.

Citiranje:

omega. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/45113>.