Omiš

Omiš, grad i luka 21 km jugoistočno od Splita; 6387 st. (2011). Leži na ušću rijeke Cetine, podno Omiške Dinare. Sačuvan je dio srednjovjekovnih zidina s gradskim vratima, tvrđave Peovica (Mirabela) i Starigrad (Fortica). Župna crkva sv. Mihovila (XVII. st.) sa zvonikom, predromanička crkva sv. Petra na Priku (spominje se 1074), crkva Sv. Duha (kraj XVI. st.), franjevački samostan (XVIII. st., posjeduje bogatu zbirku umjetnina, arhiv i knjižnica) i crkva Gospe Karmelske (Gospa od Skalica) iz 1714. i dr. U gradu je očuvano nekoliko renesansnih i baroknih kuća; ističu se kasnobarokne palače obitelji Karalipović, Dražojević-Jelić i Benković. Na gradskome groblju nalazi se kapelica sv. Luke (1619), a pronađen je i nadgrobni natpis knezova iz roda Kačića (XIII. st.). Muzej (arheološka, kulturnopovijesna i etnografska zbirka), Ilirsko sjemenište iz XVIII. st. (komorno kazalište). Festival dalmatinskih klapa (od 1967). Tekstilna (trikotaža, rublje) i prehrambena (tjestenina) industrija; tiskarstvo. Turizam. Nedaleko od Omiša nalazi se hidroelektrana Zakučac. – Širi prostor današnjega grada bio je naseljen već u prapovijesno doba, a u antici ga je nastanjivalo ilirsko pleme Delmati. U rimsko se doba ondje razvilo naselje Oneum (Onaeum), o čem svjedoče ostatci kamene plastike i mnogobrojni epigrafski nalazi (I–III. st.). U ranome sr. vijeku naselje se nalazilo u sklopu Neretvanske kneževine, a pod sadašnjim se imenom prvi put spominje u XI. st. U XII. i XIII. st. Omiš je bio upravno središte Kačića, a potkraj XIII. st. došao je pod vlast Bribirskih. U XIV. i prvoj polovici XV. st. nad Omišem su naizmjence vladali bosanski vladari i moćni velikaši (Juraj Radivojević, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Ivaniš Nelipčić, Stjepan Vukčić Kosača). Do uspostave mletačke vlasti (1444) Omiš je bio naselje predurbanoga tipa s kaštelom (romanička kula Peovica) i malim podgrađem. Tada se počeo planski širiti i utvrđivati, a zidine su pojačane ugaonim kulama te obrambenim jarkom. Na početku mletačke vladavine Omišem je upravljao kaštelan, a od 1570. providur. Zajedno s obližnjim utvrdama Starigrad (na Omiškoj Dinari) i Visuć (5 km Cetinom uzvodno) imao je važnu obrambenu ulogu u mletačko-turskim ratovima, izdržavši više snažnih osmanskih napada (1498., 1509., 1542., 1544). Za austrijske uprave u XIX. st. postao je administrativno, a nakon gradnje ceste Omiš–Kučiće–Zadvarje (1899) i veće prometno središte. Jači razvoj Omiša započeo je nakon izgradnje hidroelektrane Kraljevac (1912) i otvaranja više tvornica. Od početka XX. st. grad se počeo razvijati kao turističko središte.

Omiš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45123>.