atribut

atribut (prema lat. attributum: dodijeljeno, pridijeljeno, pripisano, pridano).

1. Ono što se nekomu ili nečemu pripisuje, pridaje; svojstvo, odlika, obilježje, značajka (nacionalni atributi; atributi Michelangelova kiparstva).

2. U gramatici, nesamostalni, sekundarni član rečeničnog ustrojstva koji se pridijeva imenskoj riječi da je po čemu odredi. U pravilu je riječ o određivanju predmeta što se označuje imenicom po kakvu svojstvu karakterističnom za pojedinačni predmet ili za cijelu vrstu predmeta. Imenska riječ uz koju dolazi atribut može pritom pripadati bilo kojemu od članova unutarnjega gramatičkog ustrojstva rečenice: subjektu (Stražnja soba nije velika), predikatu (Ovo je stražnja soba), objektu (Pogledaj stražnju sobu) i priložnoj oznaci (Ušli smo u stražnju sobu). Po obliku atribut može biti pridjev (To je dobra prilika), zamjenica (Tu knjigu nisam čitao), broj (Ovo mu je prvi slučaj), a može biti i imenica u kojem od kosih padeža (Dodaj mi komad kruha), odn. prijedložni izraz (Volimo izlet u prirodu. Osjetili su bijes zbog poraza). Osim toga, atribut može imati i oblik zavisnog dijela složene rečenice (Bolesnici koji su prozvani neka uđu. To je uvjet da se bilo što postigne). Atributi pridjevskog tipa nazivaju se sročnima (kongruentnima), jer se s imenskim riječima na koje se odnose slažu u rodu i padežu, a atributi koji imaju oblik imenice u kosom padežu ili oblik prijedložnoga izraza nazivaju se nesročnima (nekongruentnima).

3. U likovnim umjetnostima, predmet koji obilježuje neku osobu ili pojam i služi kao znak raspoznavanja. U antičkoj mitologiji Zeusov je atribut orao i munja, Posejdonov trozub, Eskulapov zmija, Afroditin dupin itd. I u kršćanskoj ikonografiji imaju likovi apostola i svetaca svoje atribute, koji su se trajno održali u slikarstvu, plastici i grafici s vjerskim temama. Apostol Petar prikazuje se s ključevima, Juda s vrećicom srebrnjaka, sveci sa svojim mučilima (sv. Katarina s kliještima i kotačem, sv. Vid s kotlom vrela ulja, sv. Andrija s križem u obliku slova X) ili karakterističnim rekvizitima (sv. Cecilija s orguljama). Atribut treba razlikovati od simbola i alegorije; on je u pravilu predmet, vezan uz lik, dok simbol i alegorija zamjenjuju lik, odnosno personificiraju neki pojam.

atribut. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4514>.