atrij (lat. atrium).
1. Središnja nenatkrivena prostorija staroitalske kuće s ognjištem, poznata već kod Etruščana, a poslije i kod Rimljana. Svjetlo je dobivala kroz otvor na krovu – kompluvij (compluvium), ispod kojega je bazen – impluvij (impluvium) za skupljanje kišnice. S obzirom na konstrukciju krova rimske kuće, Vitruvije razlikuje pet različitih oblika atrija. U starokršćanskoj arhitekturi atrij označava predvorje u bazilikama, a značenje predvorja riječ ima i danas.
2. U anatomiji, prostor koji omogućuje ulaz u drugi prostor ili organ; najčešće označuje srčanu pretklijetku.