Adenauer, Konrad Hermann Joseph

ilustracija
ADENAUER, Konrad Hermann Joseph

Adenauer [a:'dənauəɹ], Konrad Hermann Joseph, njemački političar i državnik (Köln, 5. I. 1876Bad Honnef, kraj Bonna, 19. IV. 1967). Studirao je pravo i političku znanost u Freiburgu, Münchenu i Bonnu. Bio je odvjetnik u Kölnu. Politički se aktivirao 1906. pobjedom na izborima za Gradsko vijeće Kölna. Od 1909. bio je zamjenik gradonačelnika, a 1917. izabran je za gradonačelnika i člana Zemaljskog sabora Rajnske savezne zemlje. Za njegove uprave (1917–33) grad je značajno obnovljen, izgrađeni su novi objekti (lučka postrojenja, zelena zona, športski tereni), a ponovno je osnovano i sveučilište (1919). Nakon raspuštanja Zemaljskog sabora (1918), postao je član, a 1920–33. i predsjednik Pruskoga državnog vijeća. God. 1919–20. i 1923–24. zauzimao se za odvajanje Rajnske pokrajine od Prusije i njezino konstituiranje kao ravnopravne federalne jedinice unutar nove republikanske Njemačke. Bio je vođa republikansko-demokratskoga krila katoličke Stranke centra. Zbog kontinuirana otpora nacionalsocijalizmu, dolaskom na vlast A. Hitlera 1933. uklonjen je sa svih položaja. Zatvaran je u nekoliko navrata (1934. i 1944). U svibnju 1945. američke su ga vojne vlasti vratile na mjesto gradonačelnika Kölna, ali su ga Britanci, koji su u lipnju 1945. preuzeli vojnu upravu nad gradom, u listopadu smijenili. Bio je suosnivač i dugogodišnji vođa Kršćansko-demokratske unije (CDU). God. 1946. postao je predsjednik CDU-a u britanskoj okupacijskoj zoni. Kada su zapadni saveznici odlučili ujediniti tri okupacijske zone, Adenauer je postao predsjednik Parlamentarnog vijeća (1948–49) koje je izradilo Temeljni zakon, ustavni dokument za utemeljenje Savezne Republike Njemačke. Od 1949. bio je predsjednik CDU-a za cijelu Zapadnu Njemačku. Pod njegovim vodstvom CDU je, u bloku s bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU), na prvim parlamentarnim izborima 1949. osvojio relativnu većinu i zajedno sa Slobodnom demokratskom strankom (FDP) i nekoliko manjih stranaka formirao koaliciju. Adenauer je 15. IX. 1949. izabran za saveznoga kancelara SR Njemačke većinom od samo jednoga glasa. Na tom je položaju ostao 14 godina (do 15. X. 1963). Koalicija CDU–CSU i FDP-a osvojila je uvjerljivu većinu na izborima 1953., a na izborima 1957. blok CDU–CSU osvojio je apsolutnu većinu pa je Adenauer sastavio vladu bez FDP-a. Za njegove uprave SR Njemačka je ostvarila dugo razdoblje gospodarskog napretka i političke stabilnosti, te je postala važan čimbenik europskog integracijskog procesa i zapadne sigurnosne politike. U unutarnjoj politici zauzimao se za tržišni liberalizam i vladavinu prava, ali je kao pragmatičan političar prihvaćao i potrebu za većom ulogom države u regulaciji gospodarskog života. Podupirao je osobit model socijalno-tržišnoga gospodarstva, što ga je formulirao ministar gospodarstva L. Erhard, koji je bio temelj »njemačkoga gospodarskog čuda«. Najvažniji je Adenauerov interes bio vanjska politika. Vodio je politiku bliskog savezništva s Francuskom, pomirenja s Izraelom, uključivanja SR Njemačke kao suverene države i ravnopravne članice u zapadne obrambene i političke saveze. Težio je gospodarski i vojno snažnoj i integriranoj Zapadnoj Europi, oslonjenoj na politički i vojni savez sa SAD-om. Osovinu te europske integracije vidio je u savezu nekadašnjih neprijatelja, Njemačke i Francuske. Bio je dosljedan antikomunist. Odbijao je mogućnost miroljubive koegzistencije s komunističkim svijetom i zauzimao se za jačanje obrambene moći Zapada. Za prva dva Adenauerova kancelarska mandata SR Njemačka je pristupila Marshallovu planu (1949), postala pridruženi (1950), a ubrzo i punopravni član Vijeća Europe i suosnivač Europske zajednice za ugljen i čelik (1951). Iste je godine uspostavio ministarstvo vanjskih poslova, te je obavljao i dužnost ministra vanjskih poslova (1951–55), a godinu dana poslije (1952) uključio je SR Njemačku u Europsku obrambenu zajednicu (EDC). God. 1955. SR Njemačka stječe državni suverenitet, pravo na uspostavu redovne vojske od pola milijuna vojnika te je postala članica NATO-pakta. Iste su godine uspostavljeni diplomatski odnosi sa SSSR-om te je proglašena tzv. Hallsteinova doktrina, koju je Njemačka prvi put primijenila na Jugoslaviju, s kojom je 1957. prekinula diplomatske odnose zbog njezina priznanja DR Njemačke. Zadnje razdoblje Adenauerova mandata obilježili su sukobi s tiskom i s vicekancelarom L. Erhardom (1958–59), nepovoljni vanjskopolitički procesi i unutarnjopolitičke afere (gradnja Berlinskog zida 1961. i izbijanje tzv. afere Spiegel, 1962). Osporavana je njegova podrška politici europskog ujedinjenja pod francuskim vodstvom koju je promicao Ch. de Gaulle, tvrdilo se da se nedovoljno zauzima za njemačko ujedinjenje, a zamjerao mu se i autoritarni stil vođenja vlade i sklonost da do kraja iskoristi svoje kancelarske ovlasti (»Kanzlerdemokratie«). Na izborima 1961. stranke CDU i CSU izgubile su apsolutnu većinu i prisiljene su na ponovnu koaliciju s FDP-om, ali pod uvjetom da Adenauer napusti položaj kancelara prije isteka mandata. Nakon sklapanja ugovora o prijateljstvu s de Gaulleovom Francuskom (22. I. 1963), koji je držao jednim od najvažnijih rezultata svoje politike, napustio je položaj kancelara 1963. Dvije i pol godine poslije (1966) napustio je i položaj predsjednika CDU-a i povukao se iz javnoga života. Napisao je četverosveščanu autobiografiju Uspomene (Erinnerungen, I–IV, 1965–68), u kojoj je obuhvatio razdoblje od 1945. do 1963.

Adenauer, Konrad Hermann Joseph. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=453>.