STRUKE:

organ

organ (njem. Organ < lat. organum < grč. ὄργανον: oruđe).

1. U biologiji i anatomiji, dio ljudskoga, životinjskog ili biljnog organizma koji ima jedinstvenu građu te jednu ili više određenih funkcija (npr. mozak, srce, jetra, želudac u čovjeka i životinja ili korijen, stabljika, list, cvijet u biljaka). Organ se sastoji od mnogo stanica i barem dviju vrsta tkiva. Svi organi zajedno čine organizam. U jednostaničnih organizama organe zamjenjuju organele. Prema odnosu podrijetla i funkcije, organi različitih organizama dijele se na analogne organe, koji obavljaju sličnu funkciju, ali su različiti po građi i podrijetlu (npr. krilo leptira i krilo ptice), i homologne organe, koji imaju isto razvojno podrijetlo, ali različitu funkciju (npr. noge guštera i peraje riba). U životinja i čovjeka više je organa udruženo u organski sustav, u kojem pojedini organi obavljaju posebne funkcije u sklopu šire, zajedničke funkcije cijeloga sustava. Podjelu u organske sustave razradio je grčki liječnik Galen prije više od 1800 godina, a preuzeo ju je osnivač suvremene anatomije A. Vezal u XVI. st. Oni razlikuju 10 organskih sustava: kožni ili integumentni, potporni ili skeletni, mišićni ili muskularni, živčani ili nervni, osjetni ili receptorni, probavni ili digestivni, dišni ili respiratorni, optjecajni ili cirkulacijski, izmetni ili ekskretorni i rasplodni ili reproduktivni. Njima nije bio poznat jedino hormonalni ili endokrini sustav, koji se može pridodati optjecajnomu sustavu. Kod nižih životinja nema tolikih diferencijacija, ali se kod svih razlikuju barem četiri temeljna organska sustava: za prehranu, razmnožavanje, pokretanje i osjet. U sustavnoj anatomiji čovjeka razlikuju se sljedeći sustavi: koštani, sustav koštanih spojeva, mišićni, probavni, dišni, sustav mokraćnih i spolnih organa, srčano-žilni ili kardiovaskularni sustav, živčani, sustav osjetnih organa i kože te sustav žlijezda s unutarnjim izlučivanjem ili endokrini sustav. Razvojem organa zametka bavi se embriologija. Tijekom organogeneze stvaraju se tranzitorni ili prolazni organi te trajni organi. Niži ili viši stupanj zakržljalosti pokazuju rudimentarni organi, koji su djelomice ili potpuno izgubili svoju funkciju. Biljni organi dijele se na vegetativne, koji služe održanju (prehrani) jedinke, i rasplodne (generativne ili reproduktivne), koji služe održanju vrste. U jednostavno građenih nižih biljaka (mnoge alge) cijelo tijelo obavlja obje funkcije, dok se u viših biljaka stablašica (papratnjače, golosjemenjače i kritosjemenjače) razlikuju tri vegetativna organa: korijen, stablo i list, od kojih stablo i list tvore izdanak. U biljaka neki rasplodni organi (raznovrsni sporangiji i sl.) služe nespolnomu, a drugi (gametangiji, oogoniji, arhegoniji i anteridiji) njihovu spolnomu razmnožavanju. U najviših stablašica (golosjemenjača i kritosjemenjača) vrlo reducirani rasplodni organi smješteni su u određenim dijelovima cvijeta.

2. U pravu, tijelo ili pojedinac koji obavljaju neku funkciju u državi ili drugom obliku ljudskog organiziranja (političkoga, društvenoga, gospodarskoga itd.).

organ. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45456>.