Oriani [oria:'ni], Alfredo, talijanski književnik (Faenza, 22. VIII. 1852 – Casola Valsenio, Ravenna, 18. X. 1909). Studirao pravo u Rimu i Napulju; veći dio života proživio u osami na obiteljskom imanju. Njegova su rana djela, autobiografski roman Suvišna sjećanja (Memorie inutili, 1876) te romani S one strane (Al di là, 1877), Ne (No, 1881) i zbirka pripovijedaka Kvartet (Quartetto, 1883), prošla nezapaženo. U zrelijoj prozi, u romanima Neprijatelj (Il nemico, 1894), Ljubomora (Gelosia, 1894), Poraz (La disfatta, 1896), Vrtlog (Vortice, 1899), Holokaust (Olocausto, 1902) i zbirci pripovijedaka Bicikl (La bicicletta, 1902), prikazao je granična psihička i društvena stanja. Razočaran razvojem ujedinjene Italije, svoja isprva individualistička stajališta u povijesno-političkim esejima zamijenio je vjerom u buduću moć Italije te ničeanskom anticipacijom vođe (esej Idealna pobuna – La rivolta ideale, 1909). Fašistička ga je Italija smatrala svojim prethodnikom: B. Mussolini uredio je njegova Sabrana djela (Opera omnia, 1923–33).
