orijentalizam (prema lat. orientalis: istočni), jedan od ključnih pojmova postkolonijalne teorije, koji je uveo američki teoretičar palestinskoga podrijetla E. W. Said u istoimenoj knjizi (1978). Prema Saidu, orijentalizam je način vladanja i oblik mišljenja utemeljen na istodobno političkoj i spoznajnoj razdjelnici moći između Zapada i Istoka. Moć se organizira, razmješta i provodi kroz kolonijalne diskurse ekonomije, filologije, historiografije, književnosti, putopisa, etnografije. U tom se diskurzivnom polju stvaraju rasističke, znanstvene, političke predrasude o Istoku kao nečem potpuno drugom, od čega se Zapad mora odvojiti da bi izgradio vlastiti identitet. Budući da se služi takvim tehnikama podčinjavanja drugoga koje mu osiguravaju reprodukciju moći, Zapadu izmiče stvarni Istok i mogućnost njegove drukčije spoznaje i predočavanja. Međutim, kritičari su zamjerili Saidu previše snažnu polarizaciju između Zapada i Istoka kao homogenih cjelina, kao da unutar njih samih ne postoje rodni, rasni i klasni antagonizmi te odgovarajuća konkurencija među različitim diskursima. Prijepornom se pokazala i Saidova uloga slobodnog intelektualca kao prekoračitelja granica koji navodno ne robuje ni jednom od sukobljenih sustava predodžbi. U slijedu tih kritika Said je u knjizi Kultura i imperijalizam (1993) revidirao svoju koncepciju.
