paladij (grč. Παλλάδιον, prema Παλλάς, genitiv Παλλάδος: Palada, pridjevak grčke božice Atene).
1. U mikenskoj i grčkoj religiji, kip Atene Palade kao zaštitnice grada, naoružane kacigom, kopljem i egidom. Bio je uvijek malen i u najstarije doba od drva, a vjerovalo se da je njegova nazočnost zalogom opstanka grada. Najpoznatiji je trojanski paladij, koji je, prema predaji, pao s neba, i Troja nije mogla biti zauzeta dok se grčki junaci Diomed i Odisej nisu izdajom domogli njezina paladija; taj je potom dospio u Atenu, a prema rimskoj legendi Trojanac Eneja donio ga je u Italiju, gdje se poslije nalazio u Vestinu hramu u Rimu. Likovni prikazi paladija potječu već iz XV. st. pr. Kr.
2. U antičkoj Ateni, naziv za sudište efetâ (taj dio grada bio je u vezi s legendom o paladiju).
3. U prenesenom značenju, svetinja koja pruža sigurnu zaštitu.
