Palagruža

Palagruža, otočje na pučini Jadrana, između otoka Lastova i talijanske obale. Glavni su otoci Palagruža (0,28 km²), Mala Palagruža, Kamik od Tramuntane, Kamik od Oštra i Galijula; hridi: Pupak, Volići, Baba, Gaće, Pupak od Levanta. Otočje nema stalnih stanovnika. Na otoku Palagruži je meteorološka postaja, svjetionik i ribarska skloništa Komižana. Zbog izdvojenosti otočja razvio se poseban biljni i životinjski svijet; na Palagruži je raširena endemična gušterica Lacerta sicula adriatica, a na Maloj Palagruži gušterica Lacerta sicula pelagosae. More oko Palagruže ubraja se u ribom i rakovima najbogatija područja Jadranskoga mora (mrijestilište srdele). Na tom se području održava tradicionalna regata ribarskih barki, koja se vozi od Komiže do Palagruže, a najstariji dokument koji spominje takvu regatu potječe iz 1593. Otočić Galijula ujedno je i najjužnija točka Hrvatske (42°22′΄35″N i 16°20′΄20″E). – U prapovijesno i antičko doba Palagruža je imala ključnu ulogu u vezama dviju jadranskih obala. U rano brončano doba ondje je postojala radionica za izradbu kremenih artefakata, a na Maloj Palagruži nalazio se rudnik kremena. Smatra se da se naziv Diomedovi otoci, koji spominju antički pisci, odnosi upravo na otočnu skupinu Palagružu. To potvrđuje nalaz većega broja odlomaka grčke slikane keramike s grafitima, od kojih jedan navodi ime Diomed. Otočje je zabilježeno na geografskim kartama već od početka XIV. st., kao Pelagosa, Pellegoxa i Pelogosa. U srednjem vijeku ondje se nalazio benediktinski samostan s crkvicom posvećenom sv. Mihovilu. Do 1860. otočje je pripadalo Kraljevstvu Obiju Sicilija, a zatim su, pošto ga Kraljevina Italija nije smatrala dijelom svojega teritorija, kontrolu nad njim preuzele austrijske vlasti. One su ondje sagradile svjetionik (1875), potom utemeljile meteorološku (1895) i motrilačku službu. U borbi za prevlast na Jadranu u XIX. i XX. st. Palagruža je imala iznimnu stratešku važnost. U I. svjetskom ratu talijanska je flota zaposjela otočje, koje je Rapallskim ugovorom (1920) pripalo Italiji. U II. svjetskom ratu, nakon pada Italije 1943., postala je britansko uporište. Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. pripala je Jugoslaviji.

Palagruža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46192>.