aurea aetas [ạu're·a e:'ta:s] (lat.: zlatni vijek), u antičkoj mitskoj predodžbi, prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnu skladu s drugim bićima, nisu se služili oruđima ni oružjem, a gotovu hranu pronalazili su u prirodi; nakon njega svaki idući vijek (u najčešćoj podjeli: srebrni, brončani, željezni) donosi ljudskomu rodu promjenu nagore. Omiljen motiv u antičkoj književnosti (Heziod, Vergilije, Tibul, Horacije); klasičan opis u prvom pjevanju Ovidijevih Metamorfoza.
