struka(e): |
ilustracija
AUSTRALCI, Aborigini
ilustracija
AUSTRALCI, Aborigini
ilustracija
AUSTRALCI, aboriginsko groblje na otoku Melvilleu

Australci.

1. Stanovnici Australije.

2. Aborigini (Aboridžini), starosjedilačko stanovništvo Australije; oko 560 000 pripadnika (ili 2,5% stanovništva Australije, 2007). Prije britanske kolonizacije (potkraj XVIII. st.) bilo ih je između 300 000 i 700 000. Antropološki pripadaju australoidnomu tipu: srednjega su rasta, koščati, dugoglavi, zabačena čela, tupasta nosa, crne duge kose, tamnosmeđe boje kože. U prošlosti nomadi (lovci, ribari, skupljači plodova). Živjeli su u skupinama (25 do 200 pripadnika) po pećinama, kolibama i pod štitnicima od nevremena na zajedničkom zemljištu. Oružje: koplje, drvene kijače, bumerang. U društvenoj strukturi osim patrijarhata bilo je i elemenata matrijarhata. Među plemenima, koja su se dijelila na dvije klase (katkada na četiri ili osam), vladala je egzogamija. Pojedina plemena, podijeljena na klanove, imala su svoj određeni klanski totem. Neka su imala osobit oblik skupnog braka (pirrauru). Poznavali su inicijacijske ceremonije. Razvijen je bio solarni i lunarni mit. Slike i crteži po pećinama imali su vjerski i magijski značaj. Najvećim dijelom žive na području država Queensland i Northern Territory te u rezervatima Arnhemove zemlje. Veći ih je broj zaposlen kao radna snaga na plantažama.

Australski jezici, jezici domorodačkih plemena u Australiji. Pretpostavlja se da ih ima oko 260, da su svi genetski povezani i da pokrivaju cijeli australski kontinent. Pretpostavka o genetskoj srodnosti temelji se na visokom stupnju sličnosti na fonetsko-fonološkoj razini i na velikim sličnostima morfološko-sintaktičkih obilježja, dok se istodobno ističu velike razlike na leksičkoj razini. Zasad nisu utvrđene genetske veze između australskih jezika i jezika izvan australskoga kontinenta. Računa se da oko 45 000 domorodaca još uvijek zna ponešto od nekog od australskih jezika, iako je točan broj govornika pojedinoga jezika često nemoguće odrediti. Pretpostavlja se da je oko 50 australskih jezika u potpunosti nestalo, pogotovo u doba europske kolonizacije. Većina jezika ima malen broj govornika, a najveći je jezik Zapadne pustinje sa 7400 govornika.

Od 1960. započinje intenzivno proučavanje preostalih australskih jezika tako da se danas može govoriti o razmjerno dobro opisanoj građi barem jednoga dijela australskih jezika. Prijašnje klasifikacije, temeljene na fonetskim i gramatičkim strukturnim obilježjima, isticale su sjeverne i sjeverozapadne jezike kao genetski različite od južnih. Potonje klasifikacije ističu povezanost svih australskih jezika, a oslanjaju se i na isprepletenost leksika, odn. vokabulara. Takvom se klasifikacijom došlo do 28 skupina, od kojih je njih 27 smješteno na sjeveru i sjeverozapadu (oko 1/8 kontinenta), a preostala se jedna skupina proteže po južnom dijelu (7/8 kontinenta). Tumačenje za takvu raširenost leži u postavci da je prije približno 5000 do 6000 godina došlo do stvaranja i širenja tzv. općeg australskog jezika kao posljedice svojevrsne »kulturne revolucije«, o kojoj svjedoče arheološka istraživanja.

Glasovni sustavi australskih jezika pokazuju znatnu srodnost. Osnovne su značajke da u većini jezika postoji više izgovornih varijanata suglasnika n, d, t, r, i l; razlikovnosti po zvučnosti između b, d, g i p, t, k u načelu nema; česte su suglasničke skupine sa j (tj, dj, lj, nj); nema frikativa (f, v, s, z). Većina australskih jezika ima tri vokala (a, i, u), ali zato ima dva do tri posve različita glasa r. Manji broj jezika ima pet samoglasnika.

Australske jezike u načelu obilježava složenost morfoloških struktura, dok je s druge strane red riječi izrazito slobodan. U pravilu ne postoje prijedlozi ni poslijelozi. Imaju razvijene deklinacije (do 9 padeža), i, što ih posebno obilježava, postojanje dvaju izravnih padeža: apsolutiva, koji stoji samo uz neprijelazne glagole, i nominativa ergativa, koji uz prijelazne glagole označava agens. Morfološka se složenost očituje u čestoj pojavnosti afiksa. Jezici koji oblike riječi tvore uglavnom prefiksima u prvom su redu jezici sjeverozapadnoga dijela kontinenta, kao npr. jezici njulnjul, worora, kakadu, larakia. Među jezike koji pretežito rabe sufikse ubrajaju se jezici aranda (središnji dio kontinenta), u kojima se upravo sufiksima označava ergativnost uz prijelazni glagol. Jezici aranda imaju imensku deklinaciju s 5 padeža, razvijenu konjugaciju s pozitivnim i negativnim, aktivnim i povratnim oblicima, te četiri vremena i velik broj glagolskih načina.

U starijoj se literaturi često navodi da rječnik australskih jezika odražava primitivnu kulturnu razinu domorodaca. Točno je da velik dio riječi označava predmete i konkretne pojavnosti. Međutim, prikupljanjem tradicionalnih mitoloških priča, kao i onih iz svakodnevnoga života (riječ je o usmenoj predaji), očito je da se može govoriti i o iskazivanju apstraktnih pojmova, vezanih za vjerovanja, te društvenih i kulturoloških pojavnosti. Živa mimika često prati sporazumijevanje među govornicima istoga jezika, pogotovo kada je riječ o sporazumijevanju govornika različitih jezika. Kako se potreba za što većim stupnjem sporazumijevanja povećavala tako su neki jezici postali lingua franca, primjerice bidjandjara, koji pokriva poveće područje zapadnoga dijela kontinenta.

Citiranje:

Australci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/australci>.