struka(e): |

patrijarh (kasnolat. patriarcha < grč. πατριάρχης: praotac).

1. Praotac, rodonačelnik, glava roda u patrijarhatu. – U prenesenom smislu: ugledan, častan starac.

2. U Bibliji, praotac, rodozačetnik, obiteljski ili plemenski glavar ili odličnik u narodu. Najčešće se patrijarsima nazivaju Abraham, Izak, Jakov, ali i deset praotaca od Adama do Noe, te svi oni od Noe do Abrahama; Novi zavjet dodaje Jakova i njegovih dvanaest sinova te kralja Davida.

3. U ranoj Crkvi (od IV. st.), poglavar crkvene pokrajine (patrijarhata) kojemu su bili podložni metropoliti i ostali biskupi. To su najprije bili biskupi u Rimu, Aleksandriji i Antiohiji, a potom i u Carigradu (381) i Jeruzalemu (451). – Poglavar autokefalne Pravoslavne crkve. – U Katoličkoj crkvi, titula poglavarâ nekih ist. crkava (Armenske, Maronitske, Sir/ij/ske crkve) te nadbiskupâ u Jeruzalemu, Lisabonu, Goi i Veneciji.

Citiranje:

patrijarh. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/patrijarh>.