STRUKE:

Pavić, Armin

Pavić, Armin, hrvatski književni povjesničar i prevoditelj (Požega, 29. III. 1844Zagreb, 12. II. 1914). Studij klasične filologije i slavistike završio u Beču 1864. Radio je kao gimnazijski profesor, a od 1877. bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojega je bio i dekan (1882–83. i 1894–95). Bio je i rektor Sveučilišta (1896–97), redoviti član JAZU (od 1874) i saborski zastupnik (1884–1906). Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u Viencu, a za ediciju Stari pisci hrvatski priredio je djela I. Gundulića i J. Palmotića. Poznat je po tome što se uključio u raspravu o podrijetlu Gundulićeva Osmana. U početku je tvrdio da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. Sličnu je tezu zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o boju na Kosovu, tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi Homerova epa. Jedno od njegovih prvih djela, Historija dubrovačke drame (1871), zajedno s monografskim raspravama o I. Gunduliću (Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879; Postanje Gundulićeva Osmana, 1913) i J. Palmotiću (Junije Palmotić, 1883), zanimljiv su književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode Anakreontove lirike u Viencu te vrstan prijevod Aristotelove Poetike s iscrpnim komentarima.

Pavić, Armin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47119>.