Pavić, Emerik (Mirko), hrvatski vjerski pisac (Budim, 5. I. 1716 – Budim, 15. IV. 1780). Franjevac, studirao filozofiju i teologiju, predavao na filozofskom učilištu u Baji i Budimu, bio gvardijan u Budimu i generalni vizitator u Bugarskoj. Vrlo plodan pisac, na latinskome i hrvatskome pisao je teološke i povijesne spise, prigodne govore i književna djela. Objavio je više djela namijenjenih vjerskomu prosvjećivanju (Jezgra nauka kerstjanskoga, 1754; Ogledalo temelja vire i zakona katoličanskoga, 1759; Epistole i evanđelja priko godišnji nediljah i svetkovina, 1762; Ručna knjižica za utiloviti u zakon katoličanski obraćenike, 1769; Putovanje duhovno u stazice različitog bogoljubstva razdiljeno, 1769., i dr.). Na latinskome je objavio skraćenu parafrazu proze i stihova prve polovice Kačićeva Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga (1764), prepjevavši Kačićeve deseterce u strofama crkvenih himana, a u djelu Nadodanje glavnih događaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (1768) u desetercima je opjevao rad franjevaca u Slavoniji i slavenske vladare.
