pčela, medonosna

ilustracija
PČELA, MEDONOSNA, članovi zajednice - radilica (lijevo); matica (sredina); trut (desno)
ilustracija1ilustracija2

pčela, medonosna (Apis mellifera), zadružni kukac iz por. pravih pčela (Apidae). Nakon posljednjega ledenoga doba raširila se iz Male Azije na veći dio Europe, Azije i Afrike. Danas ju je čovjek raširio gotovo u sve dijelove svijeta. Najpoznatije su pasmine eur. medonosne pčele: siva pčela (Apis mellifera carnica), žuta, talijanska pčela (A. m. ligustica), tamna, europska pčela (A. m. mellifera) i kavkaska pčela (A. m. caucasica).

Pčele žive u zajednicama koje se sastoje od matice i radilica, a u proljeće i ljeti i od trutova. Matica je jedina spolno razvijena ženka (duga 15 do 20 mm), koja leže jaja u stanice saća i time održava pčelinju zajednicu brojnom. Svojim izlučinama (matičnim feromonom) (→ feromoni) održava rad u zajednici skladnim. Može živjeti i do pet godina. Radilice su spolno nezrele ženke (duge oko 10 mm) koje žive u aktivnom dijelu godine do 60 dana, a one koje uđu u zimu ostaju aktivne i u proljeće. Raspodjela poslova koje obavljaju odvija se prema dobi. U prvom dijelu života (do 21 dan) obavljaju sve poslove u košnici, a nakon toga u prirodi prikupljaju hranu. Trutovi su spolno zreli članovi zajednice i zaduženi su za oplodnju matica. U aktivnom dijelu godine bude ih u zajednici do nekoliko tisuća. Pčele žive u zatvorenim prostorima. U divljini su to bile šupljine u drvetu ili zemlji, ljudi ih danas drže u košnicama. Unutar košnice grade saće od voska u koje smještaju leglo i hranu. Saće je voštana ploča koja je pričvršćena za strop i strane košnice ili unutar okvira. Sastoji se od niza šesterostranih stanica koje imaju zajedničko dno sa stanicama na drugoj strani. Razlikuju se radiličke stanice, trutovske stanice i matičnjaci. U radiličke stanice matica polaže oplođena jaja, iz kojih se razvijaju radilice; u trutovske stanice polaže neoplođena jaja, iz kojih se razvijaju trutovi. Matičnjaci su povremene stanice u obliku žira u koje matica polaže oplođena jaja, a iz njih se razvijaju matice. Razvoj u jajetu traje do 76 sati, nakon čega se izlegne ličinka, koju radilice obilato hrane matičnom mliječi (→ mliječ, matična). Matičnu mliječ proizvode mliječne žlijezde, koje su u radilica aktivne u dobi do 12 dana starosti. Njome pčele hrane ličinke do trećega dana starosti, dok matične ličinke (iz kojih će se izleći matica) hrane cijelo vrijeme trajanja nepoklopljenoga matičnjaka (skupina mladih pčela pratilja hrani maticu matičnom mliječi cijeloga njezina života). Nakon tri dana radilice počinju hraniti ličinke medom i peludom. Nakon pet dana razvoja ličinka se počinje ispružati i pčele ju pokrivaju rahlim voštanim poklopcem. Razvoj matica traje ukupno 16 dana, radilica 21 dan, a trutova do 26 dana. U dobi od 12 dana pčelama su aktivne voštane žlijezde pa se nazivaju graditeljicama. U toj dobi grade saće, čiste košnicu, preuzimaju s rilca na rilce slatke tvari što ih sabiračice donose iz prirode, dodaju im svoje izlučine, odlažu u stanice saća i osiguravaju dozrijevanje meda. Kada se vlaga u medu osjetno smanji (ispod 20%), stanice dopune medom i poklapaju nepropusnim voštanim poklopcem. U dobi oko 21 dana pčele postaju stražarice i čuvaju ulaz u košnicu. Radilice imaju žalac koji je povezan s otrovnom žlijezdom. Koriste ga u borbi s grabežljivcima, a osnovna je uloga otrova da uplaši i otjera neprijatelja. Nakon kratkog vremena pčele stražarice postaju sabiračice. One u prirodi skupljaju nektar, mednu rosu, pelud, propolis i vodu. Tekuću hranu iz prirode donose u mednome mjehuru, a pelud i propolis u košaricama – udubinama na vanj. strani goljenice stražnje noge. Pčele su aktivne tijekom cijele godine. Zimuju u košnici stisnute u klupko i aktivno održavaju toplinu u njem na približno 20 °C. Pripreme za zimovanje počinju potkraj ljeta, do kada nakupe dovoljno hrane te istjeraju trutove, koji izvan košnice umiru od gladi i hladnoće. U proljeće, kada za pčele ima hrane u obilju, počinju pripreme za rojenje – povećanje broja pčelinjih zajednica dijeljenjem. Pčele izgrade matičnjake za nove matice. Prije nego što se izlegne nova matica, stara matica s dijelom pčela napušta košnicu i hvata se za obližnji predmet. Na tome mjestu ostaje dok pčele izvidnice ne pronađu prostor za novu nastambu. Nova matica odlazi na »svadbeni let« (parenje) na sparivalište, proplanak gdje se skupljaju trutovi. Kada proleti matica, trutovi pojure za njom, a najbrži i najsposobniji trut u zraku prvi obavi osjemenjivanje. Maticu osjemeni i do 28 trutova. Matica je sposobna za osjemenjivanje samo do 26 dana starosti. Spermije nakon osjemenjivanja matica sprema u ogranak jajovoda, tzv. sjemeno spremište, i koristi za oplodnju jajašaca cijeloga svojeg života.

Medonosna pčela prvi je udomaćeni korisni kukac. Koristi od nje izravne su i neizravne. Izravne su koristi med, vosak, pelud, propolis, matična mliječ i pčelinji otrov, a neizravne su koristi od oprašivanja samoniklog i kultiviranoga bilja. Oprašivanjem bilja stvara se 10 do 100 puta veća korist od ukupnih izravnih koristi.

pčela, medonosna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47211>.