Péladan [peladᾶ'], Joseph (Joséphin), francuski pisac (Lyon, 28. III. 1859 – Neuilly-sur-Seine, 27. VI. 1918). Iz bogate aristokratske obitelji. Ekscentrik, antimodernist, mistik i kabalist (esej Kako postati čarobnjak – Comment on devient mage, 1891), osobito zaokupljen okultnim, ezoteričnim i orijentalnim temama. U svojim je djelima, pisanima raskošnim stilom u duhu kasnoga simbolizma i esteticizma, dosljedno kritizirao suvremenu zapadnu civilizaciju, napose u ciklusu od 19 romana Latinska dekadencija (Décadence latine, 1884–1918; poznatiji su Vrhunski porok – Le Vice suprême, 1884; Androgino biće – L’Androgyne, 1891; Ljubavnici iz Pise – Les Amants de Pise, 1912). Njegove književne i lik. kritike skupljene u knjigama Posljednja lekcija Leonarda da Vincija (La Dernière Leçon de Léonard de Vinci, 1904) i Od Parsifala do Don Kihota (De Parsifal à Don Quichotte, 1906) odlikuju se bogatom erudicijom.
