Penev [pe'nef], Bojan, bugarski književni povjesničar (Šumen, 27. ІV. 1882 – Sofija, 25. VI. 1927). Diplomirao 1907. na Sveučilištu u Sofiji, gdje je radio kao profesor slavenskih književnosti. Najznačajnija su mu djela Smjerovi i ciljevi proučavanja naše nove književnosti (Posoki i celi pri proučvane na novata ni literatura, 1910), Srpski šovinizam (Srăbskijat šovinizăm, 1916), Početak bugarskoga preporoda (Načalo na Bălgarskoto văzraždane, 1918) i Povijest nove bugarske književnosti (Istorija na novata bălgarska literatura, I–IV, 1931–36).
