Perényi [pε're:ńi], Mirko (Emerik), ugarski palatin i hrvatski ban (? – ?, 5. II. 1519). Sin Stjepana, magistra tavernika. Od Matije Korvina dobio je imanja što ih je 1471. kralj bio oduzeo njegovu ocu. God. 1498. obnašao je dužnost magistra kraljevskih tavernika, a 1504., uz pomoć kancelara Jurja Szatmáryja, postao je palatin te je tu dužnost obavljao do smrti. Bio je jedan od vođa dvorske stranke. Na saboru na Rakoškom polju 1505. protivio se odluci o zabrani izbora stranaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje, ali ju je ipak potpisao. God. 1509., za kraljeva boravka u Češkoj, kao njegov namjesnik upravljao je zemljom, a 1510. bio je među velikašima koji su željeli iskoristiti rat Mletačke Republike s Cambraiskom ligom i vratiti Dalmaciju. Obavljao je i dužnost hrvatskog bana (1512–13), kao i glavnog kapetana kraljevstva (1513., zajedno s Ivanom Zapoljom). Bio je jedan od supotpisnika sporazuma (1515) između kralja Vladislava II. Jagelovića i rimsko-njemačkog cara Maksimilijana I. Habsburškoga, kojim je Habsburgovcima bilo osigurano pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje u slučaju izumrća Vladislavove loze. God. 1517. Maksimilijan mu je podijelio nasljedni naslov državnog kneza u Svetom Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti, a bio je i nasljedni župan županije Abaúj. Imao je dva sina: Franju, varadinskoga biskupa, koji je poginuo u Mohačkoj bitki (1526), te Petra, koji je igrao važnu ulogu u političkom životu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva nakon Mohača.