Peroj (talijanski Peroi), selo u Istri, 10 km sjeverozapadno od Pule; 900 st. (2021); stanovnici su potomci doseljenika iz Crne Gore, koji su se ondje naselili sredinom XVII. st. Peroj leži na 51 m apsolutne visine, u zaleđu Fažanskoga kanala. Poljodjelstvo; stočarstvo. Na zapadnom je rubu naselja predromanička jednobrodna crkva sv. Stjepana, s tri pravokutne apside; bila je ukrašena freskama, koje su tek neznatno sačuvane. Pravoslavna crkva sv. Spiridona na groblju izgrađena je 1788. na mjestu porušene katoličke kapele sv. Jerolima. Nedaleko od zaselka Batvači kraj Peroja nalazi se ranosrednjovjekovna trobrodna crkva sv. Foške (početak VII. st.; pregrađivana potkraj XI. ili početkom XII. st. te u XVI–XVII. st., kada joj je dozidana lopica s arkadama). U unutrašnjosti su romaničke freske iz prve polovice XII. st. – Tragovi naseljenosti datiraju iz prapovijesti (naselje iz brončanoga doba na Rtu sv. Grgura). Iz antičkoga doba potječe više rimskih ladanjskih vila, a iz srednjega vijeka predromanička jednobrodna crkva sv. Stjepana (VII–VIII. st.; devastirana 1945). U povijesnim vrelima Peroj se prvi put spominje u ispravi Rižanskoga sabora 804. pod imenom Casale Petriolo. Godine 1197. zabilježen je kao Petroro, kada se nalazio u posjedu Ravennske nadbiskupije. Već 1198. njime je gospodarila plemićka obitelj Morosini, a u XIV. st. obitelj Castropola. Godine 1561. mjesto je potpuno opustjelo zbog kužne pohare. Nakon neuspjelih pokušaja useljavanja žitelja iz Bologne, a zatim i grčkih obitelji, mletačka je uprava 1657. uselila crnogorske obitelji s područja Crmnice kraj Bara, pa se ta godina smatra godinom osnutka današnjega Peroja. Crnogorski useljenici zadržali su svoj nacionalni identitet do suvremenoga doba.
