Pešina z Čechorodu [pe'~ če'ho~], Tomáš, češki kanonik (Počátky, 19. XII. 1629 – Prag, 3. VIII. 1680). Studirao filozofiju i teologiju u Pragu (od 1648). Bio je kanonik (od 1654), dekan u Kostelcu nad Orlicí (od 1655) i u Litomyšlu (od 1657), biskupski vikar u Chrudimu (od 1658) i kanonik u praškome Višegradu (od 1663). Isticao je da je poraz husita bio neminovnost, okončanje hereze i trijumf katoličke stvari, ali je istodobno žalio što je to bio i suton stare češke slobode. Autor je agitacijskoga potuturskoga političkog spisa Ukalegon Njemačke, Italije i Poljske: Ugarska plamteći u vatri rata s Turcima (Ucalegon Germaniae, Italiae et Poloniae: Hungaria, flamma belli Turcici ardens, 1663). Značajnija djela: Uvod u opis Moravske (Prodromus Moravographiae, 1663) i Moravski bog rata (Mars Moravicus, 1677).
