peticija (lat. petitio), predstavka, molba, zahtjev kojim pojedinac ili neka skupina od nositelja drž. vlasti (vladara, parlamenta, suda itd.) traži ostvarenje svojega prava; u širem smislu, pisani akt kojim neka skupina nastoji pritiskom ishoditi ili zaštititi svoj interes. Peticija o pravima (Petition of Right), u engl. ustavnoj praksi, predstavka kojom se podanik obraćao vladaru tražeći ostvarenje nekoga svojega prava protiv Krune i postupak kojim se to tražilo (ukinut 1947). Oblik peticije bio je nuždan jer suveren nije mogao biti tužen pred kraljevskim sudovima. Kralj je prosuđivao hoće li peticiju uputiti sudu (obično Court of Exchequer) s naputkom sucima da učine što je pravedno (fiat justitia); ta je prosudba u XIX. st. pripala drž. odvjetniku (attorney general) i ministru unutar. poslova. Najpoznatiji je takav akt Peticija o pravima iz 1628., koju je Parlament poslao Karlu I. zbog kršenja prava (iznudom davanja od podanika i prisilnim smještanjem vojske po kućama). Taj se akt pozivao na starije zakone i povelje te je postavio četiri načela: bez odobrenja Parlamenta kralj ne može ubirati poreze; podanici ne mogu biti kažnjavani i zatvarani ako ne plate porez koji Parlament nije odobrio; vojska se ne može smještati po kućama građana; u doba mira ne mogu djelovati izvanredni sudovi. Nakon Karlova prihvaćanja Peticije, Parlament je izglasao nove poreze. Iako je Karlo uskoro počeo kršiti njezina načela, Peticija o pravima afirmirala se kao jedan od temeljnih engl. ustavnih akata kojim su se štitile građanske slobode i prava.
