Petrović Pecija, Petar, hrvatski književnik (Otočac, 21. VIII. 1877 – Zagreb, 9. I. 1955). Završio Šumarsku akademiju u Zagrebu; službovao kao šumarski inženjer u Iloku, Čabru, Samoboru i Zagrebu. Književnu popularnost postigao je nizom kazališnih tekstova između dvaju svjetskih ratova; u Kazališnoj biblioteci zagrebačkoga nakladnika Kuglija tiskao je 28 svezaka, a samo na pozornici zagrebačkoga HNK-a imao petnaest praizvedbi. Ti dramski i kazališni tekstovi – jednočine komedije i šale – tematski su uglavnom vezani za ličko selo i napisani ličkim razgovornim jezikom. Prve drame (Rkać, 1904; Ruška, 1905; Maja, 1907; Ćako, 1907; Seja, 1907; Braca, 1907) tematski su i stilski bliske tzv. seoskim dramama hrvatske moderne, kakve su pisali S. Tucić, J. Kosor, Andrija Milčinović ili F. Galović, nastalima u duhu srodnih drama L. N. Tolstoja. Isprva naturalistički profilirane, problematizirajući socijalni status ličkoga sela, ekonomsku emigraciju, rasap tradicionalnih vrijednosti i načina života, te se drame s vremenom približavaju pučkom igrokazu i vodvilju pa radi popularnosti pribjegavaju klišeiziranim situacijama i rješenjima te pojednostavljenim dramskim obrascima. Zaokret prema popularnim dramskim oblicima označile su melodrame Mrak (1916) i jednočinke Rod, Čizme, Mala i U naviljcima, tiskane zajedno pod naslovom U naviljcima (1916), a izvođene kao Vragolije (1919). Komedija Pljusak (1918) smatra se jednom od važnijih hrvatskih komedija između dvaju svjetskih ratova, a Čvor (1920) otkriva utjecaje francuskog vodvilja. U potonjim dramama pojavljuju se simbolistički odjeci kazališta A. P. Čehova i F. Wedekinda, no bez dublje razradbe. Pisao je i kratke priče i humoreske s temama iz ličkoga seoskoga života (Ispod naših brda, 1909; Humoreske, 1927; Priče, 1931).
