Pintarić, Fortunat

Pintarić, Fortunat, hrvatski skladatelj (Čakovec, 3. III. 1798Koprivnica, 25. II. 1867). Djelomice samouk, glazbu je učio u Varaždinu i Zagrebu (F. Langer, J. K. Wisner Morgenstern). Živio i djelovao u Zagrebu (1823–30; 1832–36), Varaždinu (1830–32; 1836–60), Virovitici (1860–66) i Koprivnici (1867). Kao franjevac obnašao je crkvene dužnosti gvardijana i vikara nekoliko samostana. Iako pristaša ilirskoga pokreta, svoju glazbu nije uspio skladati u narodnom duhu, nego u internacionalnom, kasnoklasicističkom stilu. Na području instrumentalne glazbe najuspjelija su Pintarićeva djela glasovirske minijature i stavci za orgulje, od kojih se neka i danas izvode u redakciji S. Stančića. Među crkvenim skladbama ističe se opsežan rukopisni kantual Crkvena lira s 378 vokalnih i instrumentalnih stavaka, dio kojih je sâm skladao. Godine 1849. objavio je Knjigu bogoljubnosti karstjanske, sadržavajuću pobožnih molitvah i pĕsmah vĕžbanje, u kojoj se nalazi i 45 hrvatskih napjeva uz pratnju orgulja. Pintarićeva skladateljska ostavština nalazi se u Zagrebu (arhiv Hrvatskoga glazbenog zavoda, Hrvatski državni arhiv) i Koprivnici (glazbena zbirka franjevačkoga samostana).

Pintarić, Fortunat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48297>.