Avijen, Rufije Fest

Avijen, Rufije Fest (latinski Rufius Festus Avienus [ru:'fi·us fe:'stus awi·e:'nus]), rimski didaktični pjesnik (Volsinii, današnja Bolsena, sredina IV. st.). Autor prepjeva starijih grčkih zemljopisnih i astronomskih didaktičnih spjevova. Dalji potomak rimskoga stoika Gaja Muzonija Rufa. Jedan od posljednjih predstavnika antičke didaktične poezije; svjedok kontinuiteta grčke i rimske književne tradicije. Najvjerojatnije mu je nadimak (signum) bio Avijenije (Avienius), posvjedočen na natpisu iz Bule Regije (Bulla Regia) u Tunisu, no u rukopisnoj tradiciji poznat je kao Avijen (Avienus).

U spjevu Opis svijeta (Descriptio orbis terrae) je u 1393 heksametra parafrazirao kozmografsku didaktičnu pjesmu Vodič po svijetu Dionizija Periegeta.

Prepjev nesačuvanoga grčkog periplusa iz VI. st. pr. Kr. Morska obala (Ora maritima) u jampskim senarima opisuje plovidbu obalom Atlantskoga oceana i Sredozemnoga mora; sačuvao se ulomak od 713 stihova s opisom obale od Marseillea (Massilia) do Cádiza (Gades).

U duhu latinskih preradbi Marka Tulija Cicerona (Aratove pojave – Aratea)Julija Cezara Germanika (Pojave – Phaenomena) u 1868 heksametara oko 360. na latinski prepjevao Aratov astronomski priručnik (Aratove pojave – Aratea sive Arati phaenomena). Znatno ga je proširio (Aratov spjev sadržava 1154 heksametra) pridodavši sadržaj antičkih komentara (scholia).

Sačuvala se i poslanica od 31 heksametra upućena Flavijanu Mirmejku (Flavianus Myrmeicus), a izgubljena je mladenačka pjesma u jampskim trimetrima Pripovijesti iz Vergilija (Fabulae Vergilii).

Njegova Aratea utjecala je na sv. Paulina, biskupa Nole, i osobito na Priscijana (Vodič – Periegesis) koji je u proemiju i zaglavku djelu dao kršćansko tumačenje. Avijen se kao predstavnik kasnoantičkoga poganskog preporoda u srednjem vijeku nije čitao.

Avijen, Rufije Fest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4850>.