leteća meta.
1. U vojništvu, letjelica koja, leteći zračnim prostorom, služi kao meta za obuku u gađanju protuzračnim naoružanjem i za njegovo ispitivanje. Leteće mete mogu biti vučena leteća tijela ili bespilotne letjelice s vlastitim pogonom. Kao potonje, isprva su rabljeni isluženi vojni zrakoplovi opremljeni radijskim uređajima za daljinsko upravljanje, potom i protubrodske rakete kojima su bile uklonjene bojevne glave, dok se danas obično rabe male, namjenski konstruirane bespilotne letjelice. Jedna od prvih letećih meta bio je radijski upravljani, prerađeni britanski dvokrilni hidroplan Fairey III, koji je leteći 1933. dva sata izdržavao paljbu brodske protuzračne obrane, prije nego što je bio oboren.
U Hrvatskoj je konstruiranje i proizvodnja vučenih i bespilotnih letećih meta u programu Zrakoplovno-tehničkog centra d. d. iz Velike Gorice.
2. U strjeljaštvu, meta koja se rabi u disciplini gađanja letećih meta, tzv. glinenih golubova.
