Planić, Stjepan

ilustracija
PLANIĆ, Stjepan

Planić, Stjepan, hrvatski arhitekt i stručni pisac (Zagreb, 27. XII. 1900Zagreb, 26. XII. 1980). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao arhitekturu (D. Ibler). Radio kod R. Lubynskoga 1920–22., a od 1927. vodio vlastiti atelijer. Bio je član grupe Zemlja (1930–35). Tekstovima i predavanjima zastupao suvremenost u građevnim konstrukcijama i arhitektonskom izrazu, povezujući ih s društveno-gospodarskim uvjetima i humanističkim zadaćama arhitekture. Već početkom 1930-ih na izrazito originalan način sintetizirao je višestruko iskustvo moderne arhitekture. Najznačajniji Planićevi projekti iz toga razdoblja, kao i oni poslijeratni koje odlikuje specifična interpretacija regionalizma, antologijska su djela moderne hrvatske arhitekture. – U prvim se projektima prepoznaju odjeci njemačkoga ekspresionizma (Sokolski dom u Zagrebu, 1931), a njegova arhitektura 1930-ih uklapa se u struju europskoga funkcionalizma. Nakon zapaženih natječajnih projekata (Klinička i Židovska bolnica u Zagrebu, 1931; Narodni dom na Sušaku, 1934), slijedi razdoblje pune stvaralačke zrelosti. Brojem dominiraju (oko 600 projekata) obiteljske kuće, koje odlikuju raznovrsna nekonvencionalna rješenja i funkcionalno oblikovani ugrađeni namještaj (vlastita kuća s atelijerom u zagrebačkoj Kukuljevićevoj ulici 62, 1932; vila kružne osnove na Gornjem Prekrižju 30, 1935), potom zgrade društvene namjene (Tomislavov dom na Sljemenu, 1935) te stambene kuće, u gradnju kojih uvodi vodoravne poteze prozora, duboke lođe i krovne terase kao i nova funkcionalna rješenja u unutrašnjosti. Uredsko-stambena osmerokatnica Napretkove zadruge u Gajevoj ulici 1 (1936) – tada najviša zgrada u gradu – i danas je svojim eliptoidnim oblikom i nazubljenim završetkom istaknuti urbanistički motiv Zagreba. U interpolacijama i adaptacijama uspijevao je ostvariti jedinstvo novoga i staroga, dosljedno primjenjujući načela moderne arhitekture (proširenje samostanskoga kompleksa u Mariji Bistrici, 1969). Nakon 1945. gradio je zgrade javne namjene i obiteljske kuće naglašavajući regionalne arhitektonske značajke. Priredio knjigu Problemi suvremene arhitekture (1932). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967).

Planić, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48581>.