struka(e): |
Avit, Alcim Ekdicije, sv.
galorimski kršćanski pisac
Rođen(a): Vijena, danas Vienne u Francuskoj, oko 450.
Umr(la)o: Vijena, oko 518.

Avit, Alcim Ekdicije, sv. (latinski Alcimus Ecdicius Avitus [a'lkimus ekdi'ki·us awi:'tus]), galorimski kršćanski pisac (Vijena, danas Vienne u Francuskoj, oko 450Vijena, oko 518). Posljednji predstavnik književne kulture kasnoantičke Galije. Rođen u uglednoj senatorskoj obitelji, 494. naslijedio oca Hezihija na mjestu vijenskog biskupa. Posredovao između arijanskoga Kraljevstva Burgundije i Rimske crkve, 516. pripomogao obraćenju Gundobadova sina Sigismunda na pravovjerje.

Autor zbirke od 86 pisama, poglavito povijesne i teološke vrijednosti, te knjige homilija, od kojih su se sačuvale samo dvije. Osobito mu je uspjelo pjesničko ostvarenje ep u pet knjiga Događaji duhovne povijesti (De spiritualis historiae gestis), koji obrađuje biblijske ulomke iz Knjige postanka i Knjige izlaska: (1) istočni grijeh, (2) izgon iz raja, (3) Božji sud, (4) potop i (5) prelazak Crvenoga mora. Osim utjecaja na srednjovjekovnu latinsku književnost, uvođenje Lucifera na mjesto protagonista neposredno je utjecalo na Izgubljeni raj Johna Miltona, a posredno i na oblikovanje legende o Faustu. Sačuvana je i heksametarska poslanica O djevičanstvu (De virginitate) upućena sestri redovnici Fauscini. Od svih kasnoantičkih pjesnika koji su parafrazirali biblijski predložak, Avit se najviše približio žanrovskom idealu epa; uz Juvenka, Sedulija i Aratora u srednjovjekovlju tvorio kanon biblijskih epičara.

Citiranje:

Avit, Alcim Ekdicije, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/avit-alcim-ekdicije-sv>.